PROČITAJ

Hiperindividualizam – trend “fokusa samo na sebe” radi nam više štete nego koristi

20. sij
a life

Narativ koji stavlja osobnu slobodu, samospoznaju i neograničene mogućnosti u prvi plan – sve u svrhu postizanja „najbolje verzije sebe“. Svi nm govore da sve možemo sami, ali to je jako daleko od istine. 

Definicija hiperindividualizma

Koliko nam ovaj koncept stvarno koristi, a koliko postaje negativni faktor koji nam može donijeti puno štete? Hiperindividualizam, koji zagovara potpunu autonomiju i osobnu odgovornost, možda (vjerojatno) nije rješenje jer gubitak zajednica i pripadnosti može biti opasan po cijelo društvo. 

Hiperindividualizam je fenomen u kojem pojedinci preuzimaju potpuni fokus na vlastiti život, uspjeh i sreću, često na štetu društvenih veza, zajedničkog dobra i međusobne solidarnosti. Jer “fokusiraj se na sebe”.Slično kao i filozofija „radite na sebi i nitko vas ne može zaustaviti“, hiperindividualizam nas poziva da postanemo što neovisniji, da se oslonimo samo na sebe i da ne tražimo pomoć, jer ona može biti viđena kao znak slabosti, ali i distrakcija ostvarenja tog nekog cilja kojeg imamo i za koji se sugerira da je najvažniji, pa čak i važniji od odnosa koje imamo.

Ovo je uzelo ogroman zamah, naročito među generacijom Z jer sve ovo može zvučati motivirajuće i pozitivno – biti samosvjestan, uspješan i motiviran. Ali, na duže staze, može stvoriti ozbiljne psihološke i socijalne posljedice. Jer – broj jako usamljenih pojedinaca raste iz dana u dan, s tim ruku pod ruku ide depresija i osjećaj nepripadanja. Jesmo li sami sebi dovoljni? Definitivno nismo, ali mnogi su nasjeli. 

Gubitak zajednica kao najveća posljedica

Hiperindividualizam nas uvjerava da sve možemo (pa čak i trebamo sami). Ističe važnost osobne odgovornosti i postizanja ciljeva na temelju osobnih želja, često uz minimalnu potporu ili suradnju s drugima. Jer jedna kriva rečenica prema nama odmah dobiva naziv toksičnosti uz preporuku “odrežite sve distrakcije iz svog života”, u to, naravno, ulaze i ljudi koje ipak ne možemo naći kroz još jedan tečaj, manifestiranje ili TikTok post.  Iako može biti osnažujuće da se oslonimo na vlastite sposobnosti, pretjerana usmjerenost na sebe može dovesti do otuđenja od drugih. Osim toga, pretjerana usredotočenost na sebe može negativno utjecati na mentalno zdravlje jer nas dovodi do pretjerane analize svega i stalno. Zajedništvo postaje slabije jer se većina ljudi povlači u svoju „individualnu utrku“ koja nema kraja jer uvijek “možemo biti bolji.”

Zašto se baviti tuđim problemima kad imamo svoje vlastite? Zašto odvojiti vrijeme i razumijevanje za ljude oko nas kad imamo svoje ciljeve do koji moramo doći bez distrakcija? Ovime polako društvo postaje podijeljeno – umjesto da ujedinjuje ljude oko zajedničkih ciljeva, hiperindividualizam stvara izazove u, ionako kompliciranim, međuljudskim odnosima.

Mentalno zdravlje i nesvjesna izolacija

Dok „rad na sebi“ može biti motivirajući, on također nosi duboko ukorijenjenu posljedicu – osjećaj da uvijek moramo biti bolji, savršeniji i napredniji. Ovaj stalni pritisak može dovesti do stresa, tjeskobe i mentalnih problema. Ideja da je uspjeh isključivo plod osobne inicijative može nam uskraćivati priznavanje onih vanjskih faktora koji oblikuju naš život, poput sreće, sudbine ili podrške drugih ljudi. Taj prekomjerni fokus na „postignuća“ može nas natjerati da zanemarimo osnovne potrebe za povezivanjem s drugima, što vodi ka osjećaju duboke usamljenosti. Brojna istraživanja o ljudskoj sreći se slažu – kvaliteta života i koliko ćemo se osjećati sretno, najviše ovisi o kvaliteti naših odnosa – ali svih odnosa koje njegujemo.

Pretjeran rad na sebi i fokus samo na to može nas dovesti do točke u kojoj ne znamo kako slaviti uspjehe s drugima ili dijeliti svoje brige. Izostaje iskreno povezivanje kao preduvjet za iskrene odnose. Umjesto zajedničkog, timskog uspjeha, individualizam se prečesto pretvara u samotnu borbu za afirmacijom. Takav pristup samo produbljuje izolaciju i nepovjerenje u zajednicu koja nam je prijeko potrebna. 

Potrošački mentalitet – kapitalizam obožava ovaj trend

U svijetu hiperindividualizma, self help industrija doživljava najveći procvat ikad. Pa nam je tako lako prodati još jedan tečaj, tretman, knjigu ili retreat – sve u pokušaju da se zamaskira stvari problem – otuđenost i nedostajanje zajednice. Kupnjom stvari koje prikazuju našu individualnost – postajemo ono što kupujemo. Ali, sve te kupnje i prekrasno personalizirani proizvodi ne zadovoljavaju dublje emocionalne potrebe, nego pružaju samo privremeni osjećaj zadovoljstva. Dokad? Pa do iduće kupovine. 

Kultura prekomjerne potrošnje stvorena je upravo na temelju ove ideje o hiperindividualizmu, gdje se sreća definira kroz posjedovanje i konzumaciju, a ne kroz stvarne, dugoročne promjene u našem životu ili povezivanje s drugima. Na kraju, dok stalno nadograđujemo sebe i uvijek mislimo da možemo biti bolji, stvaramo prazninu koju nijedna materijalna stvar nikad ne može popuniti.

Dugoročne posljedice

Hiperindividualizam nas može navesti da se usmjerimo na kratkoročne ciljeve – postizanje uspjeha, trenutačne satisfakcije i “savršenog” života. Ali opet, to je jednostavno nemoguće jer  pravi uspjeh leži u dugoročnim odnosima, prijateljstvima i zajedničkim naporima. Svi znamo da najljepši trenuci života nisu oni u kojima smo postigli osobne ciljeve, već oni koje smo podijelili s drugim ljudima jer jednostavno nije isto slaviti sam i dobiti podršku i iskren razgovor dragih ljudi. 

I zato, umjesto da se potpuno prepuštamo ideji hiperindividualizma, trebali bismo težiti ravnoteži između samoostvarenja i zajedništva. Svijest o vlastitim potrebama i ciljevima je važna, ali vjerojatno je još važnije istovremeno priznavanje važnosti drugih i zajedničkih vrijednosti.

Ovo može, i već je, opasno ako zaboravimo da smo, na kraju, svi povezani. I svi imamo slične probleme, aspiracije i snove. 



Teme