Andrea je pravnica koja se bavi marketingom, a i na Instagramu ima popriličan following ljudi koji se okupili radi njenih predivnih fotografija, ali i tekstova.
Andrea je odmah na prvu – vesela i otvorena osoba. Njen širok spektar interesa, putovanja, ali i neka promišljanja o životu koja dijeli na svom Instagram profilu – zaokupila su nam pažnju njeni neki tekstovi o životu, ali način na koji priča o putovanjima koja su joj jako važna jer jako puno putuje. Od bližih do daljih destinacija – kaže da zapravo nije ni važno jer joj je najvažnija sloboda izbora i da uopće može ići bilo gdje.
Naime, prije nekoliko godina susrela se s ozljedom koljena koja se nakon operacije zakomplicirala i prolazila je dugačak i težak oporavak. Tada je jos više shvatila koliko je prekrasno imati slobodu i samostalnost da otputuje bilo kamo – ne nužno u neku daleku zemlju ili veliki grad, jer, kako sama kaže – tada je maštala samo o tome da sjedne na svoj bus i ode u grad.
“U to vrijeme, najviše samo maštala da mogu slobodno putovati po Hrvatskoj, da mogu otići i šetati po mojoj Slavoniji, otići na jednodnevni izlet negdje. Krapinu, Opatiju, zapravo bilo gdje - nekad ti ne treba neka daleka destinacija da osjetiš čari putovanja. A kako sam osjetila kako je to kad zbilja fizički ne možeš raditi aktivnosti koje želiš - sve sam počela cijeniti još više.”
Iako je Andrea oduvijek voljela putovati i stvarati lijepe trenutke u životu – nakon situacije koje je proživjela s ozljedom kao da je shvatila da idealno vrijeme – koje svi čekamo možda i ne postoji.
“Osjećam da mi svako iskustvo nešto donese – svako putovanje je drugačije. Nekad sam s frendicom, nekad s mamom, a nekad i sama – uvijek to ima svoju čar. Ja često kažem da se destinacija može doživjeti na više načina pa tako, primjerice ni Pariz ne mora biti toliko skup, ako ti nisu toliko važni obroci u skupim restoranima. Osim toga, ima toliko toga besplatnog za vidjeti da je naš izbor kako ćemo doživjeti određenu destinaciju, sve je na nama.”
O solo putovanjima koja postaju sve popularnija smo već pisali, ali iako su postala prihvaćena i dalje se velika većina ljudi ne odlučuje na taj korak iz više razloga – strah od nepoznatog, strah od dosade ili nešto skroz treće. Kako god bilo, čini se da ima mnogo prepreka. Andrea ima iskustva sa solo putovanjima i zapravo je i sama prošla slične misli prije nego ih je krenula prakticirati.
“Moje prvo solo putovanje je zapravo bilo poslovno. Kad sam išla bojala sam se hoće li mi dosadno, što ću raditi, ali brzo sam shvatila da sam bila u krivu. Bilo mi je lijepo neopterećeno razgledavati, pratiti svoj raspored, ne prilagođavati se nikome. Recimo, koliko kod je divno imati društvo nekad se želje s rasporedom ne poklapaju, a kad sam sama mogu, recimo, sate provesti na na jednom mjestu - bez opterećenja je li to i drugoj osobi zanimljivo. Ne kažem da ih preferiram jer putovanje u društvu sigurno ima svojih čari, ali solo putovanja definitivno imaju svoje prednosti i mogu biti jednako zanimljiva i inspirativna."
Putovanja su često lijek, otvaraju nam nove vidike i donose svježu perspektivu koja nam je tako često potrebna. Ali, kao što je Andrea naglašavala to ne moraju biti daleka i egzotična mjesta.
“Svako mjesto na kojem sam bila mi je nešto dalo. U svemu se trudim pronaći nešto lijepo i zapravo često me destinacije pozitivno iznenade. Nedavno sam bila u Bratislavi i prije puta su mi svi govorili da tamo nemam što za vidjeti. Naravno, kad usporedimo grad s ostalim europskim metropolama nema toliko sadržaja, ali bio je prekrasan jesenski dan, kolegica koja tamo živi mi je pokazala neka mjesta za koja znaju samo lokalci i ja sam uživala. Slično je bilo i s Maltom – čula sam dosta negativna mišljenja, a meni je na kraju baš sjela i bilo mi je super. Nekad je i stvar perspektive.”
Kad gledamo tuđa putovanja i predivne fotke – lako upadamo u zamku da su tuđi životi prekrasni i lišeni problema, ali nije se loše posjetiti da svi, ali baš svi nose svoje probleme, nekad s osmijehom, nekad sami doma u sobi – bez obzira koji je način odabrali ne znači da ne zaslužujemo validaciju i razumijevanje. Andrein profil je primjer, unatoč prisustvu ranjivih tekstova da živi život koji se drugima čini nedostižno u tom trenutku.
“Ima situacija kad ljudi misle “ma lako je njoj”, ali iako ću ja podijeliti neke svoje dublje misli – neću se snimati kako plačem. Lako se dogodi da ljudi dobiju pogrešan dojam o nečijem životu temeljem vlastite percepcije stvari. Meni su iskustva prioritet – primjerice nemam svoj auto, stan mi ne mora biti opremljen najmodernijim namještajem, ne moram imati najskuplju odjeću. Mene će neki izlet razveseliti više nego možda nova torba dok će netko drugi prioritet staviti na neke druge stvari. Ali to, nažalost, ne znači da se u isto vrijeme ne nosim s nekim životnim teškoćama. Nismo svjesni da je svima nekad teško bez obzira kako to izgleda na van.”
Zapravo, ta neka životna radost leži u tome da radimo stvari koje nas vesele, koje su male, dostupne i moguće. U brzini života, obavezama koje se gomilaju na to se treba podsjećati.
“Male stvari su najvažnije stvari u životu. Mogu jednako uživati u Slavoniji u dvorištu ili kad samo vozim bicikl u prirodi ili kad hodam po Parizu. Mislim da se trebamo podsjećati raditi što volimo. I meni se dogodi da zanemarim neke stvari koje volim raditi, koje mi donose veselje. To može biti pečenje kolača što volim raditi ili inicirati neko druženje – bilo što nam može donijeti ta dostupna mala veselja.”
Kako Andrea naglašava, povezivanje s ljudima, jedna iskrena “kako si” poruka ili poziv jako puno znači, a u ovom današnjem digitalnom i sve češće, nažalost, otuđenom svijetu je sve teže postići.
“Meni je najvažnije da sam ljudima koji su mi u životu, ili su bili prije, a sad nas je život razdvojio ostavila nešto lijepo. Lijepe trenutke, osjećaje i da, ako smo i imali neke nesuglasice ili više nismo toliko bliski to ne znači da se sve ono lijepo briše. Meni se ne sviđa ovaj pokret koji trenutno dominira na društvenim mrežama – da smo sami sebi najbitniji što nas dovodi do usamljenosti i otuđenosti.”
Fotografije: Andrea Pavić – privatna arhiva
