Putovanja, sponzorstva, luksuzan život – sve je to ono što je prije, mislili smo, bilo rezervirano za pojedince. Tamo neke hollywoodske glumce. Ali, danas se čini da svaka druga osoba ima lifestyle koji je većini samo san. Kako je to moguće?
“Istinit slučaj temeljen na laži”
Odmah na početku ovog showa – prva rečenica koja kaže “True-Ish story based on a lie” zaokupila mi je pažnju jer zapravo savršeno opisuje daljnji tijek ove nevjerojatno morbidne priče.
Kao što, vjerujem, većina vas zna, Apple cider vinegar je serija koja u šest epizoda donosi priču o australskoj influencerici Belle Gibson koja je došla na jednu suludu, ali dugih šest godina uspješno živjela laž koju je iskonstruirala do zadnjeg detalja. Ako ste gledali seriju ili upoznati sa slučajem, onda znate o čemu se radi, a ako niste nećemo vam spojlati, ali ovaj show je puno više od prepričavanja jedne bizarne priče za koju je, na trenutke, stvarno teško povjerovati da je istinita. U kratkim crtama – Belle sa svojim pratiteljima na Instagramu podijeli vijest o dijagnosticiranom terminalnom tumoru na mozgu, a vrlo brzo i savjete o praksama i savjetima koje su joj pomogle izliječiti sve. Kako ona sad, iz čiste dobrote. Želi pomoći i ostalim pojedincima koji se nalaze u sličnoj situaciji lansira svoju aplikaciju koja im nudi sve što trebaju. I ljudi se navuku. Samo je jedna kvaka – ona nikad zapravo nije ni bila bolesna.
Ovaj slučaj, ali i način razmišljanja influencerice koja je, u njenoj glavi našla savršen model monetizacije i stjecanja toliko željene pažnje i publike, zapravo je odraz današnjeg društva. Iako ekstreman, ovaj primjer, dobro odražava koliko je sve moguće prodati, koliko je teško danas procijeniti što je iskreno i autentično, a što laž i kako napraviti distinkciju između stvarnog života i onoga što vidimo online i želimo imati i za sebe.
Uz dobru (osobnu) priču sve se prodaje lakše
Nakon evolucije Instagrama i pojave puno sirovije TikToka gdje je stvari život sad ono što prodaje, gdje se cijene, iako nekad možda i preintimne, emocije i dijeljenje dijelova života za koje smo navikli da ostanu između četiri zida i najužeg kruga ljudi sad su dobrodošle i prodaju. Iako je ova priča već “stara” Belle je zapravo pronašla savršenu i jako opasnu formulu. Kako najlakše postići da se ljudi s tobom poistovjete – tako da im daš što šokantniju priču koja, po mogućnosti igra ne emocije i koja je toliko slična kao i “naša” da je nemoguće ne povjerovati da nam želi dobro, da nas želi izliječiti, obogatiti, što god nam u tom trenutku treba.
Ova priča je šokantna i radi osjetljivosti same skupine ljudi koja joj je vjerovala i tražila njene savjete. I u nekim normalnijim okolnostima smo skloni vjerovati quick fiksevima i savjetima koji nam obećaju brzo rješenje, ali ovdje je još puno, puno osjetljivije. S obzirom na to da je Belle objavila svoju priču o dijagnosticiranom terminalnom tumoru, a uživo pred tisućama i tisućama pratitelja dokumentirala svoje ozdravljenje, kako je do toga došla, kao i sve uspone i padove - nije uopće teško razumjeti da su ljudi odlučili pokušati ono što njoj pomaže. Da je riječ o banalnijoj stvari vrijedilo bi probati, a tek ovako? Možda i najizopačenija stvar u ovoj cijeloj priči leži u činjenici da je Belle za svoju publiku odabrala najranjiviju skupinu ljudi - onu kojima najviše treba bilo kakva nada i slamka spasa.
Koliko je teško danas formirati kritičko mišljenje?
Potresna svjedočanstva, i prikaz kako su joj ljudi bili spremni povjerovati zbog nade. Ali, ako izuzmemo ovaj baš ekstreman prikaz, koliko smo stvarno daleko od toga. Dok nam se doslovno prodaju čarobne tablete za gotovo svaki problem. U vremenu u kojem živimo kad se čini da su svi gurui i stručnjaci za neki dio našeg života kojeg bismo željeli popraviti. Kad se prodaje da je lakše nego ikad obogatiti se dok sjedimo kod kuće, bez potrebe za 9 – 5 poslom koji gotovo pa okarakteriziran kao “gubljenje vremena.”
Na svakom koraku nam se prodaje osjećaj kojeg želimo za sebe, bez da smo sigurni kako ga stvarno postići. Pa se okrećemo ljudima koji ga, naizgled imaju. Ono što izostaje je takva pretrpanost informacijama, svakodnevni pogled na ispolirane živote koji su na prvi, pa i deseti pogled savršeni da smo zaboravili kako kritički pogledati što je stvarna istina. A kad su uključene emocije, kao u ovom slučaju gdje žalimo osobu koja “bolesna” i želimo pomoći, divimo se još više njenoj snazi i volji da se izdigne iznad te, grozne sudbine.
Kad se čak i bolest može prikazati glamuroznom prilikom za prodaju aplikacije, koliko je onda lako prodati neke manje osjetljive stvari?
Fotografije: Pinterest
