PROČITAJ

(Bez)uvjetna podrška

31. lis
a

U zadnje vrijeme, međusobna ženska podrška dosegnula je vrhunac popularnosti. I smatram da je to jedna od najboljih stvari koja se dogodila u medijskom prostoru. Ali, s druge strane, koliko je ta podrška bezuvjetna i kad prestaje?

Svi podržavaju žene sve dok?

Za određene datuma, kao što je dan žena, majčin dan i slično, postalo je gotovo natjecanje tko će napraviti bolju i više podržavajuću kampanju. I to su pozitivni pomaci. Pomaci kojima se pokazuje da se prepoznaje dugo zanemareni položaj žena u društvu, na sve ono što se nije uzimalo u obzir. Ali, kad razmišljam o stvarnim činjenicama, kad se zapravo žene podržavaju? Ne samo od strane javnosti, muškaraca i ostalih, nego nas, samih, jedna prema drugoj, onako iskreno. 

Svi podržavaju žene sve dok je u nekim okvirima dopuštenog, dok nekako ulazi u ono za što se vrijedi boriti i podržavati. Ali, i dalje se često dogode situacije u kojima ta podrška izostaje. Ona stvarna, bez osuđivanja.

I dalje se borimo sa stvarima koje bi u ovoj, velikoj, 2025. godini trebale biti potpuno normalne i razumljive, ali i dalje se ne odmičemo od stereotipa. Tako se, prema istraživanju koje je provela Hina pokazalo ono što i same znamo jako dobro.

„Rezultati ankete pokazuju da je usklađivanje privatnog života i posla za žene zaista izazov, ali unatoč tome, 70 % zaposlenih majki ne bi bilo zadovoljno svojim životom da nemaju posao ili karijeru“, istaknula je voditeljica projekta Dijana Kobas Deskovic. Dakle, nije opcija izlaz i poslovnog svijeta, što se ponekad nameće kao rješenje. Stvarno nam treba veća podrška, i potpuna promjena životnih uloga i raspodjele posla. 

Naglasila je da podatak kako je 60 % žena u Hrvatskoj visoko obrazovano pokazuje da su žene vrlo ambiciozne i žele se školovati i raditi. Većina žena obuhvaćenih anketom, njih 52 %, ima visoko obrazovanje, 25 % srednju školu, a 11 % trogodišnje visokoškolsko obrazovanje.

Kad najviše vidimo te razlike?

Ono što je zapravo najočitije je da se te razlike i ne(podršci) očitavaju u majčinstvu, naročito ranom i po povratku na posao. Jer dotad, ako smo u dobrom okruženju i živimo u svom mjehuriću, možemo misliti da zapravo i nije tako. Ali, onda se susretnemo s komentarima, s prozivkama i nerazumijevanjem. I u tim situacijama, složit ćemo se, najviše bole upravo komentari drugih žena. Jesmo li prekratko bile kod kuće, jesmo li možda predugo? Kakav je bio porod, koliko smo se žalile. Ipak su naše babe rađale u polju i išle raditi nazad u polje nakon tjedan dana, sve bez porodiljnog naravno. 

Koliko znamo da se ne treba obazirati na takve stvari, ipak dođu neočekivano. 



“Nakon poroda, najviše su me iznenadila očekivanja od mene i koliko su ona viša nego što društvo očekuje od mog partnera, primjerice. Kako se sve što ja radim, iako se još uvijek teško dižem iz kreveta, smatra normalnim, a druga strana prolazi lišo. Osim toga, nikad više u svom životu, neko u postpartumu nisam trebala žene. Iskrene, koje me razumiju i s kojima mogu plakati bez da se moram opravdavati da stvarno volim biti mama, ali je teško. Nisam očekivala da će se činiti kao da se neke vesele da mi je teško. I beskrajni “čekaj samo dok” savjeti. To je definitivno bio jedan od najvećih šokova za moj organizam, potpuno sam drugačije počela gledati na svoje žene. Iskreni ženski odnosi postali su mi gotovo sveti, i jedino sigurno mjesto. S druge strane, doživjela sam i puno razočarenja u istima i znala plakati zbog gubitka onoga što nije ni bilo stvarno.”

Majčinstvo je možda najočitije mjesto gdje je jasno koliko još uvijek izostaje bespredmetna podrška, ali to se definitivno prelijeva i na druga područja i nije rezervirano samo za žene. Zašto se nekad, i dalje osjećamo ugroženo kad vidimo ženu da radi stvari koje su nama nezmislive. Koja je preslobodna, prebogata ili jednostavno nešto pre po društvenom konstruktu kojeg pratimo. 

Fotografije: Pinterest

Teme