Dea Maria Računica, jedna je od onih žena za koju ćete se potencijalno pitati kako to sve uspijeva?
Dea je glumica, doula i aktivistica koja svojim radom snažno zagovara pravo žena na podršku u trudnoći, porodu i postpartumu. Prije dvije godine premijerno je prikazana njena predstava Novorođena, potresna monodrama nastala na temelju priča više od 300 žena, kroz koju progovara o stvarnim iskustvima majčinstva, porođajnim traumama i tišini koja često prati to razdoblje.
Nedavno je u Splitu održana i konferencija Mama, a kako si? Koju je organizirala Dea, zajedno s partnerima. Ovo dovoljno govori koliko joj je tema podrške u random majčinstvu važna i koliko je aktivna po pitanju promjene.Razgovarale smo o majčinstvu, pronalasku sebe, ali i svim izazovima koji će jednu ženu dočekati na putu.
Između svih uloga koje imaš i svega što radiš kako bi se opisala?
Kad maknem sve uloge koje imam, ostaje zena koja je u procesu, žena koja pokušava živjeti autentično. Možda je najtočnije reći da sam žena koja upoznaje sebe i nastoji živjeti u skladu s onim što osjeća iznutra, a ne onim što se očekuje izvana.
Pokrenula si konferenciju Mama, a kako si ti?. Što te inspiriralo da to napraviš?
Želja mi je da se tema mentalnog zdravlja u postpartumu integrira u svakodnevni društveni razgovor, baš kao što danas prirodno pričamo o skincare rutinama. Htjela sam stvoriti događaj gdje žene imaju priliku nešto naučiti o sebi i svom iskustvu, ali i povezati se sa stručnjacima i drugim ženama. Predstava Novorođena pokazala je da ova tema već dugo stoji netaknuta, duboko u nama, kroz generacije. Mislim da je napokon vrijeme da prekinemo tišinu. Nikad nisam mislila da ću baš ja biti pokretač nečega, ali kada sam vidjela da se ništa ne događa, jedini način bio je usuditi se i organizirati konferenciju.
Što ti je danas najveći izazov, balans između karijere i majčinstva ili pronalaženje vremena za samu sebe?
Ja sam toliko uronjena u majčinstvo da ponekad imam osjećaj da sam samo u tome, kako u osobnoj priči tako i profesionalno. Radim s majkama individualno i grupno, kao doula i prenatalni somatski praktičar, pa čak i na kazališnim daskama pričam o majčinstvu, a trenutačno radim na još dva projekta i oba se tiču majčinstva. Još samo što ne krenem i pjevat o tome sa svojim curama u bendu, hahah. I sad dok ovo pišem shvaćam da sve što radim u profesionalnom smislu i jest moje vrijeme.
Kada pogledaš unatrag, postoji li trenutak u karijeri ili životu koji bi željela da si radila drugačije?
Da sam malo više vjerovala sebi. Samo to.
Često se priča o idealnim majkama. Osjećaš li još uvijek pritisak tog savršenstva?
Veći je problem što se još uvijek to nastoji postići – savršenstvo u majčinstvu koje ne postoji. Žao mi je kad vidim koliko žene očekuju od sebe, koliko se krive.
"Nije prirodne da toliko poslova radimo u isto vrijeme, da igramo toliko uloga. Pogotovo u ovom društvu koje nimalo ne podržava majke. Da, imamo neizmjernu snagu ali koja je cijena koju moramo platiti da bi bile savršene? Ono čemu ja težim jest prisutnom životu. Da živim što sporije i što mirnije. Kako svijet ide sve luđi i sve brži ja se povlačim bivam sve sporija i prisutnija."
Umjetnički život je slobodan život, dok je rano majčinstvo puno rasporeda i nekih ograničenja u osobnom rasporedu. Kako to kombinirati?
Prepustiti se tom periodu. Prepustiti se tome da nemaš planova, da se rasporedi mijenjaju zajedno s bebinim odrastanjem. Pratiti ritam tijela, svoga i bebinog. Osluškivati, biti prisutan, disati, mirisati, pjevati. Zar to nije već umjetnost? I onda kada si spremna vratiti se u svijet u svom ritmu. Da bi žena to mogla, ona mora imati zajednicu koja će joj omogućiti sigurnost kako bi se žena prepustila i predala tom procesu zvanom matresencija.
Da možeš poslati jednu poruku svim mladim ženama koje ulaze u majčinstvo, a imaju karijeru koju vole, što bi to bilo?
Zavoljet ćeš i majčinstvo. Ništa ti neće nestati, dapače, dobit ćeš toliko toga i sve će postati još bolje. Probudit ćeš snagu i ljubav o kojoj nikad nisi ni sanjala.
Što te pokreće i motivira u trenucima kada ništa ne ide kako treba?
Imam želju ispričati nekoliko osobnih priča kroz filmsku umjetnost, ali još ne osjećam da je za to vrijeme. Sigurna sam da će jednog dana biti.
Postoji li neka uloga, projekt ili ideja koju još uvijek čekaš da se dogodi jer ti je “previše osobna”?
Imam želju ispričati nekoliko osobnih priča kroz filmsku umjetnost, ali još ne osjećam da je za to vrijeme. Sigurna sam da će jednog dana biti.
Kako definiraš uspjeh danas?
"Nikad nisam gledala ljude kao uspješne u smislu, uspješni na poslu, fakultetu, u karijeri. To za mene nije mjerilo uspjeha. Uspjeh za mene predstavlja ono kako se ponašamo prema sebi, ljudima oko sebe i svojoj zajednici."
Koliko ti je važno da kroz svoj rad i projekte ostaviš trag ili inspiriraš druge?
Ne razmišljam o tome. Divno ako se to dogodi i ako nekog inspiriram ali to zasigurno nije cilj ili nešto što me pokreće.
Kada pogledaš svoj dan, što je ono što ti nikad ne bi trebalo nedostajati?
Podrška. Nečije prisustvo i razumijevanje. Kad to imamo, onda sve možemo preživjeti i prebroditi.
Koja je najveća pogreška u društvenim očekivanjima o ženama ?
Mislim da je najveća pogreška u očekivanjima o ženama to što se još uvijek pretpostavlja da postoji neki unaprijed zadani ‘oblik’ u koji bismo trebale stati. Kao da se žena ne doživljava kao osoba, nego kao projekt: treba biti lijepa, njegovana, ženstvena, emocionalno dostupna, dovoljno snažna, ali ne previše, ali ne zahtjevna. I naravno, očekivanje da će biti majka i da će to znati raditi instinktivno, bez greške.
Ono što me posebno muči je to da se majčinstvo često promatra kao institucija, kao set ideala, dužnosti i ‘pravila’, a ne kao iskustvo koje je duboko osobno, ljudsko, fluidno, kaotično i prekrasno, a ponekad bolno i nesigurno. Kad bi se majčinstvo gledalo kao iskustvo, a ne kao institucija, žene bi imale puno više prostora disati, tražiti podršku, pogriješiti, birati i odabrati sebe.
Ja vjerujem da žena ne treba biti ništa unaprijed određeno. Ako će biti majka, to treba biti njezin svjestan izbor, a ne teret projekcije društva. I kad društvo prestane od nas očekivati savršenu izvedbu i mi same od sebe, tek tada žena može biti slobodna da bude autentična, odgovorna prema sebi i stvarno svoja.
I za kraj, što za tebe znači ispunjenost?
Za mene ispunjenost znači biti u miru s onim što jesam u tom trenutku. Ne juriti ni za čim, nego stvarno osjetiti svoj život, kroz tijelo, odnose, događaje. Ispunjenost je za mene kada sam u skladu sa sobom, čak i kad mi je teško.
Fotografije – Nikolina Pentić Durdov
Odjeća: Chicks on Chic (Designer Store Krug)
Modni dodaci: Little Wonder (Designer Store Krug)
Styling: Emina Štrkljević
