“Hormoni upravljaju ženskim životima” – ovo je rečenica koju sam čula više puta, a i sama pomislila u trenutcima kad se čini da ne znaš kako s njima izaći na kraj. Zašto nas ne uče o perimenopauzi koja može (a najčešće i počinje) “već” u tridesetim.
Tema perimenopauze je, čini se, još toliko neistražena da se žene često osjećaju jako izgubljeno kad se u njoj nađu. Ono što je najgore od svega, je što često ni ne znaju što im se događa, a sve oko njih se mijenja. Od sna do odnosa. Edita Šimić i sama je osjetila sve čari perimenopauze i odlučila se s njom pozabaviti na stručan i temeljit način. Zajedno s prijateljicom Lidijom Kobak pokrenula podcast “Sve super, samo što nije…” u kojem obrađuju temu upravo perimenopauze i svih stvari kroz koje žene prolaze. I ne nije samo PMS, postoji način da bude bolje. U ovom razgovoru Edita nam je odgovorila na neka pitanja koja bi mogla biti početak osvještavanja i olakšavanja ovog perioda.
Kako bi objasnila nekome koga ovaj period tek čeka – što ga zapravo čeka?
Rekla bih da ga čeka period iskrenosti, ogoljenja, suočavanja, redefiniranja, pronalaženja, preslagivanja, postavljanja granica te na kraju, iza svih uloga koje igramo, vraćanje sebi.
Kako si osvijestila o čemu je riječ?
Nije mi bilo jasno zašto se čak dvije godine nakon poroda ne oporavljam ni psihički ni fizički. Zašto mi je sve teško i naporno. Nisam razumjela svoju bezvoljnost, česte promjene ponašanja i umor koji ne prolazi…
Sve sam prepisivala neprospavanim noćima i brizi oko bebe, ali duboko u sebi znala sam da ima još nešto. Tek kad sam odlučila ozbiljno provjeriti svoju glikemiju, jer sam u trudnoći imala gestacijski dijabetes, i započela suradnju s nutricionisticom, prvi put sam čula riječ perimenopauza u kontekstu svega što mi se događalo.
Tad su se neke stvari napokon počele slagati. Tada sam imala 39 godina.
Kako si hendlala psihičke promjene koje se čine najtežima za prebroditi u ovom periodu?
Jako sam strastvena oko ovog pitanja jer mislim da se one zapravo prve događaju, a zadnje ih se povezuje s početkom perimenopauze. Danas znamo da se ne trebamo čekati noćne valunge, znojenja, pa čak ni poremećaje u ciklusu da bismo mogli tvrditi da smo na početku ovog poglavlja.
"Postoji 30 do 40 simptoma perimenopauze i ne manifestiraju se samo fizički; iznenadne oscilacije od tuge do razdražljivosti, “mini depresivna” stanja bez jasnog razloga, osjećaj kao da emocije više ne možeš kontrolirati, stalna napetost, osjećaj tjeskobe u prsima, fizički simptomi anksioznosti (lupanje srca, knedla u grlu, nesanica), osjećaj iscrpljenosti bez fizičkog razloga, gubitak interesa za stvari koje su prije veselile, osjećaj da sve zahtijeva previše napora, teško pamćenje, smanjena koncentracija…"
Iskreno, prvo ih nisam hendlala. Samo sam pokušavala preživjeti dan, uvjerena da će proći samo od sebe. A kad sam shvatila da ne prolazi, nego se ponavlja, počela sam se promatrati s više radoznalosti. Imam neobjašnjivu, ali duboku ljubav prema ženskom zdravlju. O tim temama mogu govoriti bez straha, jer ih ne doživljavam kao tabu nego kao priliku da bolje razumijemo sebe. Dok mnoge od njih izazivaju nelagodu ili strah, meni su izvor snage, znatiželje i dubokog poštovanja prema svemu što žensko tijelo prolazi.
Je li i kako perimenopauza utjecala na tvoje odnose i neke životne odluke?
Utjecala je na apsolutno sve odnose. Nekima pristupan s više empatije i razumijevanja, a za neke apsolutno nemam više živaca 🙂 Perimenopauza zapravo ne uništava odnose, ona ih filtrira.
Što želite postići podcastom koji ima odličan odaziv publike?
Podići svijest, razviti empatiju, potaknuti na razgovore i promjenu u svim razinama društva – od svakodnevnih razgovora do sustava. Jako smo strastvene oko ovoga što radimo i zapravo smo tek krenule. Žene moraju shvatiti da živimo u trenutku kada upravo mi pokrećemo promjenu. Sve što se do sada znalo o ženskom tijelu bilo je nedovoljno i često pogrešno. Sada imamo priliku napisati novu priču, točniju i pravedniju. Treba nam mreža stručnjaka koji će se otvoriti učenju o ženskom zdravlju i ponuditi podršku koja je do sada nedostajala. Zaslužujemo više od “to je normalno, proći će” i za to, između ostalog, ovim podcastom zalažemo.
Imaš li dojam da društvo slavi “mlado žensko tijelo”, a ignorira ono zrelo i kako se ti s tim nosiš?
Apsolutno imam taj dojam. Naša kultura i dalje slavi mladost, posebno mlado žensko tijelo, kao ideal koji treba zadržati pod svaku cijenu. Mislim da smo, na neki način, sve mi “oštećene” tim društvenim narativom. I zato, kad dođu godine koje mijenjaju ritam tijela kao što su trudnoća, porođaj ili perimenopauza, mnoge od nas se osjećaju izgubljeno, posramljeno, pa čak i “neispravno”.
"Odrasle smo u svijetu koji žensko tijelo promatra kroz prizmu privlačnosti, a ne kroz prizmu snage, iskustva i promjene. To je posljedica kolektivnog oštećenja: vjerovanja da vrijedimo samo dok smo mlade. Trudim se birati nježnost umjesto kritike. Brinuti se o sebi jer zaslužujem osjećati se dobro, a ne zato da zadovoljim neki estetski standard. Istina je da svaka od nas ima moć popraviti to oštećenje, ali ne konstantnim pritiskom da se vratimo na staro, nego stvaranjem novog odnosa prema sebi. I to je, zapravo, pravi oporavak."
Može li perimenopauza uz sve teškoće ipak biti pozitivno iskustvo?
Perimenopauza JE pozitivno iskustvo. Ona je proces, a ne gubitak. Naravno, fizički i emocionalni simptomi mogu biti teški, ali ono što mnoge žene ne očekuju jest da to razdoblje donosi i nevjerojatnu jasnoću. To je trenutak kad prestaneš pokušavati svima biti sve. Kad više nemaš energije za kompromise koji te troše. Kad počinješ birati mir, a ne dokazivanje. Mnoge žene u tom razdoblju mijenjaju karijere, odnose, način prehrane i svoje prioritete.
Zašto žene šute o svojim iskustvima i tegobama?
Mislim da žene šute o svojim tegobama i iskustvima zato što su naučene nositi se same sa svime. Odmalena učimo da budemo jake, zahvalne, da ne dramatiziramo, da izdržimo.
Kad dođe razdoblje poput perimenopauze, koje donosi emocionalne i tjelesne promjene, većina žena jednostavno misli da “tako mora biti” i da je to samo još jedna faza koju treba prešutjeti i pregurati. Tu je i sram, jer se o tim stvarima još uvijek ne govori otvoreno.
Promjene u tijelu i raspoloženju često se povezuju s gubitkom ženstvenosti, a ne s prirodnim procesom kroz koji svaka žena prolazi. A zapravo, kad jedna žena iskreno ispriča svoje iskustvo, mnoge druge se u tome prepoznaju. Šutnja se lomi upravo tako: jednim iskrenim “meni se to događa”. I tu počinje iscjeljenje, i osobno i kolektivno.
I za kraj, kad primijetimo promjene, odakle uopće početi?
Najvažnije, ne smijemo umanjivati niti dopustiti da itko umanjuje kako se osjećamo. Pratiti ciklus, raspoloženje, san, razinu energije i pokušati razumjeti što se sve promijenilo. Potražiti podršku stručnjaka koji razumiju ovu fazu života: ginekologa koji je educiran o perimenopauzi, endokrinologa, nutricionista, psihoterapeuta. I na kraju, razgovarati s drugim ženama, dijeliti iskustva jer to skida osjećaj srama i stvara osjećaj zajedništva. Zajedno možemo daleko više nego same, u tišini.
Podcast možete slušati na svim straming platformama i YouTube kanalu.
Fotografije: Privatna arhiva
