Vjerujem da ste i vi, u zadnje vrijeme, barem jednom čuli nekoga kako govori da je “imao super razgovor s chatom” ili “da ih nitko tako ne razumije” ili da je “najbolja terapija koju su imali”?
Validacijski ton kojeg želimo dobiti
Stvarno, i osobno priznajem, da je ton razumijevanja i poticanja koji mi chat daje na bilo koje postavljeno pitanje lijep. Kao da je svako pitanje razumno, kao da nikad nismo u krivu i kao da je sve točno onako kako želimo. Znam da se sad neki neće složiti, ali ton je odobravajući.
Kad sam počela razmišljati o ovome? Jako nedavno. Nedavno sam vidjela post koji objašnjava da to što chat kaže da je neka ideja dobra (u ovom kontekstu se mislilo na primarno poslovnu), ne znači da je to tako.
Kronični nedostatak bliskosti
Usamljenost će biti nova “bolest” i tako će zamijeniti depresiju koja je dominirala dosad. Zvuči u najmanju ruku, pa depresivno, ali kad sagledamo sve nike toliko teško razumjeti “kako nam se to dogodilo”. Postoji puno objašnjenja, ali svi se slažu oko toga da nam tehnologija definitivno nije pomogla. I sad kad osim skrolanja videima u bespućima Tik Toka, Instagrama i ostalih ponuđenih izloga tuđih života imamo online prijatelja, osobnog asistenta, psihologa, motivators i zapravo svega što nam u tom trenutku zatreba, nike ni čudno da se oslanjamo na njegovu emotivnu podršku. Zvuči suludo, ali činjenica je da se to događa, iako zasad vjerojatno više na nekoj nesvjesnoj bazi.
Iako ChatGPT nije osmišljen kao emocionalni oslonac niti kao zamjena za ljudske odnose, razina privrženosti koju su neki korisnici razvili prema ovom alatu pokazuje njegovu sve veću ulogu u osobnim interakcijama. Ali, upravo ta uloga otvara i važna pitanja o mogućem utjecaju na mentalno zdravlje. Jer, na prvu pozitivno iskustvo može voditi u još dublju usamljenost.
Dva nova istraživanja koja su proveli OpenAI i MIT Media Lab otkrivaju da su najčešći korisnici ChatGPT-ja izloženiji riziku od usamljenosti, smanjene socijalne interakcije i emocionalne ovisnosti.
Life coach
I dok je nepobitno puno korisnih stvari i zapravo je suvišno pričati o “potrebi” za umjetnom inteligencijom jer je ona tu kao kompjuter koji se pojavio, ipak nike loše razmisliti za što ju koristimo. Jedno je pomoć pri slaganju prezentacije, ali nešto sasvim drugo je korištenje za savjete za život. Nike ni to loše, dpače, može biti jako korisno, ali s dozom kritičkog razmišljanja i svijesti da je on tu da nam podilazi. Zato je napravljen.
