PROČITAJ

Godine u kojima paničarimo?

10. stu
a

Krajem dvadesetih i skoro cijele tridesete su godine u kojima imamo puno nekih očekivanja od sebe koja se moraju ispuniti do određenog datuma. Barem su nam tako rekli. I, često, su to godine kad najviše “paničarimo oko svojih postignuća, stvaranja i stavljanja svih kvačica na one društveno propisane stvari. 

Zašto smo u utrci?

Ususret 12.mjesecu koji će za mnoge biti mjesec jurenja, puno poslovnih obaveza i stvari koje treba obaviti. Mjesec u kojem ćemo se puno spremati, kupovati, raditi i juriti i na kraju, tamo negdje malo prije Božića reći “ajme jedva čekam da  ovaj 12. mjesec završi.” I iako bi trebao biti mjesec u kojem trebamo privesti godinu kraju, usporiti i malo se opustiti onako kako želimo, mi smo, kolektivno, odlučili da ćemo zadnji mjesec u godini provesti u jurnjavi. Okej. 



Ali, vjerujem da, iako nije isključivo rezervirana za neke godine, primjećujem da u nekim životnim godinama jurimo više nego inače. Zašto stalno mislimo da nam vrijeme curi? Od onih standardnih društvenih pritisaka o udaji i “kad će dijete”, koji srećom, ipak malo blijede, tu su i oni pritisci koje namećemo sami sebi. O svim stvarima koje trebamo postići, koje trebamo dosegnuti do određene godine. Iako nema pravila, gotovo da osjetimo to nepisano pravilo “moraš do...”.

Paradoks izbora

Upravo zbog ogromne količine dostupnih opcija, mnogi ljudi osjećaju sve veću nesigurnost u svojim odlukama. Naša sposobnost da donesemo dobar izbor postala je jako upitna, jer se osjećamo odgovornima za svaki izbor koji napravimo. Paradoks izbora, kako ga nazivaju psiholozi, sugerira da, iako bi više opcija trebalo biti korisno, zapravo nas to čini nesretnima i nesposobnima da se odlučimo.

Barry Schwartz, autor knjige The Paradox of Choice, ističe da povećan broj izbora često dovodi do smanjenja zadovoljstva. Kad imamo previše opcija, neprestano se pitamo jesmo li donijeli najbolju moguću odluku, a taj osjećaj nesigurnosti može nas ograničiti u daljnjim odlukama. Dok u prošlosti nije bilo tako puno (do uopće) izbora, sada je svaki aspekt života, od odjeće do odnosa, od karijere do hrane, prepun opcija, ili se barem tako čini. 

Mentalna iscrpljenost od izbora

Jedan od najvećih problema koje donosi previše opcija je mentalna iscrpljenost. Svaka odluka, ma koliko mala bila, zahtijeva našu pažnju i energiju. Ne možemo izbjeći preispitivanje opcija i osjećaj da smo možda propustili bolji izbor. Ako razmotrimo sitne odluke kao što su što ćemo jesti za večeru ili koju seriju ćemo gledati, lako ćemo primijetiti kako ovakvi izbori mogu izazvati stres i frustraciju. Koliko puta pomislite “joj trebala sam pustiti drugu seriju”? Kad donosimo velike odluke kao na primjer odabir karijere ili partnera – previše opcija može nas paralizirati, jer želimo biti sigurni da nećemo napraviti pogrešan korak.

Naša generacija sve više postaje opterećena potrebom da odaberemo "savršen" izbor. S neprestanim pristupom internetu i platformama za recenzije, društvenim mrežama, i nevjerojatnom količinom sadržaja koji nas bombardira, jednostavno je teško osloboditi se ovog osjećaja da uvijek postoji bolji izbor. Kad svaki dan 24/7 imamo uvid u nečiji “bolji život” kako dane mislimo da nas jedna prava odluka može odvesti baš tamo. Jer čak i kad stvarno jesmo sretni s nečim, u svakom trenutku postoji svijest i live prikaz nečeg drugačijeg.

A mi onda trčimo i ne stajemo

I onda što radimo? Mi jurimo i osjećamo kao da stalno kasnimo. Gdje? Nemamo pojma zapravo! Zašto? Ne znamo ni to, ali znamo da moramo nešto dosegnuti da se napokon možemo opustiti. I to su takozvane godine paničarenja jer kao da imamo tih 10-20 godina za sve i ostalo se ne broji. Kako se natjerati biti u trenutku? Pa trebali bismo jednostavno stati i biti u sadašnjem trenutku. Lakše reći nego napraviti, kao i većina stvari, ali puno toga mi znamo u teoriji, malo je teže izaći iz žrvnja i stvarno se prestati utrkivati i sudjelovati u toj imaginarnoj utrci.

Fotografije: Pinterest

Teme