Ako vas zanima filzofija “oslanjam se samo na sebe”, definitivno imate što čitati. Police su prepune knjiga koje te uče kako da staviš sebe na prvo mjesto, kako da ne mariš za tuđa mišljenja, kako da „te baš briga što oni misle“. Jesmo li ikad razmislili hoće li nas to stvarno usrećiti?
Ogroman broj bestsellera sa sličnom tematikom
U knižnici, polici je “Thinking, Fast and Slow”, odmah pored stoje novi naslovi: “The Let Them Theory”, “Fawning”, “The Subtle Art of Not Giving a F*ck”, “The Courage to Be Disliked”. Sve knjige koje zapravo govore o istom, a to je da se naučiš brinuti samo o sebi. U zadnjih deset godina, prodaja self-help naslova u cijelom svijetu stalno raste. I to ne govorimo o „skrivenim“ terapijskim knjigama ili memoarima koje će pronaći oni kojis e time bave, već baš o žanru koji otvoreno promovira samo-fokus. Ukratko, glasi ovako nekako: “Želiš pomoći sebi? Gledaj samo sebe.”
Kako piše Guardian, najnoviji primjer je knjiga “Fawning” psihologinje Ingrid Clayton, koja uvodi pojam „fawning“ kao četvrti odgovor tijela na stres, uz poznate fight, flight i freeze. To je ono kad se konstantno prilagođavaš drugima, ugađaš, brišeš sebe samo da izbjegneš sukob. Clayton tvrdi da to nije tvoja krivnja, nego refleks koji je društveno potaknut, ali jest tvoj problem. Jer dok pokušavaš biti „dobra“, gubiš sebe.
Svi se slažu u jednoj poruci – samom sebi si najvažniji
Mel Robbins, autorica viralne knjige “The Let Them Theory”, koja ima više od 11 milijuna pratitelja, zagovara upravo to: pusti druge neka rade što hoće i ti radi što hoćeš. „Neka moja obitelj kasni svugdje“, piše. „Neka susjedov pas laje cijeli dan.“
Poanta? Ne možeš kontrolirati druge, možeš samo sebe. Ali tu postoji kvaka, ako svi krenu tim putem, živimo u svijetu gdje svatko misli samo na sebe. Muški autori tog žanra idu još jednostavnije. Mark Manson, primjerice, u “The Subtle Art of Not Giving a F*ck”, poručuje da se prestaneš zamarati tuđim mišljenjem, krivnjom, žrtvovanjem i srećom. Ukratko: sve je iluzija, osim tvoje sposobnosti da ne mariš.
Ili “The Courage to Be Disliked”, japanskih autora Ichira Kishimija i Fumitake Koge; knjiga koja se prodala u deset milijuna primjeraka. Njihova ideja: prošlost ne postoji, samo tvoji ciljevi. Ako te netko ne voli, to je dokaz da si slobodan. A Joseph Nguyen u svojoj knjizi “Don’t Believe Everything You Think” ide još dalje: “Problem nije u okolnostima nego u tvojem razmišljanju. Rješenje? Prestani misliti. Doslovno.”
Sve te knjige, pametnije ili banalnije, imaju isti ton,a to je sigurnost, odlučnost i nimalo sumnje. I pogodile su trenutak jer svi konstantno želimo biti najbolja verzija sebe. Ali, psihologinja Laurie Santos s Yalea ima drugačije viđenje: „Sva istraživanja pokazuju da nije istina da ćemo biti sretniji kad se fokusiramo na sebe. Upravo suprotno, sreća raste kad pomažemo drugima.“
Istraživanja s Harvarda je da dokazalo da su ljudi sretniji kad novac potroše na druge, nego na sebe. I to bez obzira na kulturu ili prihode. Izgleda da je davanje, ne uzimanje, u našoj prirodi.
Granice
Granice su postale novi fetiš, ali rijetko tko spominje novac. Clayton spominje klijenticu koja je davala 82% svojih prihoda drugima. Ali, granice se uglavnom pričaju kroz odnose jer tu su loš šef, partner koji ne sluša, obitelj koja te guši. Poanta svih tih „let them“ filozofija? Makni fokus s onog što te ne ispunjava. Što nam onda ostaje?
Čini se da smo danas zaboravili da je društvena povezanost ključna je za sreću. Ako to izgubimo, ni sve self-help mantre svijeta ne mogu nam pomoći. Čak i Robbins priznaje da se ljudi nakon „Let Them Theory“ često osjećaju usamljeno ali, kaže, to znači da „pogrešno primjenjuju teoriju“. Naravno. Sigurno nije u pitanju to da je sve možda odvedeno malo predaleko.
Zaboravlja se jedna stvar
Što nijedna od tih teorija ne uzima u obzir? Da se povezanost često rađa iz nečeg što ti se ne da, iz izlaska i kad pada kiša jer ste se dogovorili, iz teških razgovora i rađenja stvari koje nam se nekad jednostavno ne daju.Kultura udobnosti , od hygge trenda do današnjeg digitalnog “ostajem doma” narativa, učinila nas je toplima, ali izoliranima. A zajednica se ne gradi doma u pidžami. Iako neosporno knjige navode neke vrijedne i pametne teorije koje nam mogu poboljšati mentalno zdravlje i život, nerijetko ih se shvati predoslovno što nas onda odvodi u usamljenost i nezadovoljstvo.
I što se dogodi nakon svih “let them” teorija? Dogodi se da nas baš briga što drugi misle jer možda više nema tko misliti. Dogodi se da nam nije sasvim jasno gdje su svi nestali jer smo toliko usredotočeni sami na sebe. Teško je izbjeći anksioznost u današnjem vremenu, ali stvarno se nekad čini da smo taj samorazvoj i unaprjeđenje sebe odveli toliko daleko da je teško vidjeti koliko mi dajemo da bi mogli dobiti sve to što si želimo.
Fotografije: Pinterest
