Jedan od glavnih razloga zašto ljudi neće pokušati ostvariti neke svoje želje i snove je strah od neuspjeha. I uspjeha. Ali ovo je priča o neuspjehu, onom koji se događa u realnom životu koji nije Instagram priče.
Ako se odvažimo na nešto mora uspjeti – ili?
Kad razmišljamo o tome da napravimo neku promjenu, neka ideja nam je u glavi i želimo sve napraviti da se to ostvari. Ali, nekako ne možemo prijeći preko činjenice da možda ne uspije. I onda ni e pokušamo jer, čini se da, svi uspiju iz prve. Sve ostalo prikazano je kao neuspjeh, u najmanju ruku sramota. I kad gledamo tuđe priče čini se da je uspjeh samo pitanje vremena, truda i sreće. Razgovaramo o milijarderima koji su počeli u garažama, o start-upovima koji su “prešli granicu” i postali globalni lideri, o ljudima koji su prošli kroz životne oluje i izašli iz njih jači i bogatiji. Ali, ono što rijetko (nikad) vidimo u tim pričama su neuspjesi. Oni su tu, prisutni su, ali nije baš zanimljivo pričati o njima. Prešutni ili su predstavljeni kao sitne prepreke koje je trebalo samo prijeći.
Iako se često čini da je uspjeh nešto što se postiže u tren oka, stvarnost je puno složenija. Svi koji su postigli nešto izvanredno prošli su kroz brojne padove, razočaranja i trenutke kada se činilo da je sve gotovo. Taj „neuspjeh“ je ono što ih je oblikovalo, učinilo otpornima i omogućilo im da nađu svoj pravi put. Psihologija neuspjeha je zanimljiva jer ga nitko ne želi priznati, vidjeti ni razgovarati o njemu. Kao da je taj scenarij nešto najgore što nam se može dogoditi. Ali, zašto je to tako?
Zašto društvo voli pričati samo o uspjehu?
Svi želimo vidjeti uspješne ljude, njihove sjajne rezultate, raskošne živote i nevjerojatne karijere. Neuspjeh nije često tema kojom ćemo se ponositi, neuspjeh je loš. Ali, je nekad neizbježan. Na društvenim mrežama se čini da se sve može i to u rekordno kratkom roku, a sve ostalo je prikazano kao neuspjeh ili gubitak vremena. Većina priča o uspjehu nisu cijela istina, nego samo njihova slika koja se želi podijeliti s javnošću. Svi oni trenuci nesigurnosti, traženja odgovora, straha od neuspjeha, ostaju u pozadini.
Ona poznata – Neuspjeh je samo odgađanje uspjeha?
Da bismo shvatili pravu prirodu neuspjeha, važno je promijeniti naš pogled na njega. Na početku svakog puta, bilo da je riječ o pokretanju novog biznisa, započinjanju karijere ili bilo kojoj osobnoj transformaciji, padovi su neizbježni. Nisu svi dani savršeni i nisu svi trenuci puni samopouzdanja i ispravnih odluka. Zapravo, većina ljudi koji su postigli veliku stvar, poput osnivača popularnih start-upova, priznaju da su naišli na teške trenutke u kojima su se pitali ima li sve toga smisla.
Osnivačica Bumblea, Whitney Wolfe Herd
Jedan od najpoznatijih primjera takve priče, koja nas je inspirirala je Whitney Wolfe Herd, osnivačica Bumblea, koja je u početku bila u osnivačkom timu Tindera. Nakon što ju je Tinder otpustio i svi su joj okrenuli leđa, ostala je gotovo bez svega. I tu bi bilo logično da je odustala, barem u toj industriji. Ipak, Whitney je taj „neuspjeh“ iskoristila kao motivaciju da izgrade novu, bolju platformu – Bumble. Napravila je sve suprotno, iskoristila znanje koje ima i na kraju uspjela. Ali, tko bi to mogao pomisliti nakon otkaza i ukradene ideje ?
Ovakvih primjera ima bezbroj, a sve počinje od toga da taj famozni neuspjeh ne gledamo kao naš kraj. Jer, tko zna koliko će ih još biti i svijet neće stati što god se dogodilo. Zato, koga zapravo briga ako nešto ne uspije od prve?
Strah od neuspjeha nas koči, a trebalo bi biti suprotno
Jedan od najčešćih uzroka zbog kojih odustajemo od svojih planova je strah od neuspjeha. Taj strah može biti paralizirajući i duboko ukorijenjen u nas od djetinjstva, kao i u načinu na koji nas društvo odgaja da uvijek tražimo savršenstvo i rezultate. Bojimo se da ćemo biti ismijani, da nas neće prihvatiti, da ćemo biti viđeni kao „gubitnici“. Trebali bi imati na umu da je strah samo osjećaj, a ne stvarnost. Zapravo, strah od neuspjeha često nam pokazuje točno ono što trebamo napraviti da bismo bili bolji.
Ništa nas neće oblikovati i pomoći nam kao neuspjeh, kad jednostavno moramo krenuti ispočetka jer je to stvarno teško. A, da bi to uspjeli trebamo se dobro upoznati proširiti svoje kapacitete. Pomaže nam da se suočimo s nesigurnostima, da naučimo iz svojih pogrešaka i da postanemo otporniji. Kroz te greške i neuspjeh postajemo sposobni donijeti bolje odluke u budućnosti.
Fotografije: Pinterest
