PROČITAJ

Jesmo li prešli prag koji vodi u novu eru sporijeg načina života?

24. srp
a slow living

/Piše: Zvjezdana Kezele/

Jutro je. Budilica zvoni. Dižeš se iz kreveta, teturaš u kupaonu, spremiš se, ideš na posao. Radiš, radiš, radiš. Dođeš kući. Nađeš se s obitelji, prijateljima, isplaniraš koji vikend. Odradiš blagdane, susrete i društvene obveze, priuštiš si neko putovanje, neki zanimljiviji odjevni komad robe. Prođu proljeća, ljeta, jeseni i zime. Uvedeš u prehranu neku super food namirnicu, počinješ više razmišljati o svom wellbeing-u, pokušavaš uvesti nešto mindful, a onda se jednog dana probudiš i pitaš gdje sam, kamo idem i zašto ovo ništa ne drži vodu? 

Uložila sam sve, obrazovanje, mnogo odricanja i vremena u baš ovo što  živim i sada kada sam ovdje, to više nije to. Nisam sretna što mi životom dominira radno vrijeme od 8 do 5, ne zadovoljava me kratkoća mog slobodnog vremena u kojem opet sve treba biti strukturirano i organizirano da bih stigla napraviti sve što želim. Fali mi spontanosti i opuštenosti. Voljela bih  da nisam u planu i programu i u vrijeme koje ne bi trebalo imati organizacijsku strukturu. Nisam sigurna više ni što je produkt moga rada osim plaće kojom plaćam račune. Otvara se puno pitanja o smislu i besmislu života i dok tako razmišljam, nameće mi se pitanje kako to da nam je svijet koji smo godinama gradili postao previše? 

Kad voda stigne do grla

Pripadam generaciji koja je svjedočila pojavi informatičke tehnologije u kojoj su se okolnosti rapidno promijenile. Strojevi zamjenjuju ljude, pojavljuju se prijenosna računala, internet, svijet postaje globalno selo, sve nam postaje dostupno sad i odmah, doslovce držimo svijet na dlanu. Gospodarski razvoj je nikad brži, nikad veći, nikad profitabilniji. Očekivanja su velika i jedini način da se to održi jest još veća proizvodnja materijalnih i virtualnih dobara i usluga.

I sve je to u početku bilo korisno za gotovo svako društvo. Sve više ljudi je dobilo veći pristup hrani, zdravstvenoj skrbi, školovanju, stanovanju, informacijama itd.

 Ali kad jednom dođemo do određene faze, ona postaje neodrživa. 

Prirodni resursi se prekomjerno crpe i njihova regeneracija ne može pratiti stopu korištenja. U pogledu ravnopravnosti, ekonomski rast na razini najrazvijenijih zemalja ozbiljno opterećuje manje razvijene zemlje  koje očajnički pokušavaju držati korak. U isto vrijeme, dok se nejednakost među zemljama smanjuje, nejednakost unutar većine zemalja raste. Mnogi ljudi suočavaju se sa sve većim troškovima života. Ono što je nekada bilo normalno, sada postaje izazovno ili nemoguće. Cijene stanovanja, školovanja, osnovne životne potrebe rastu u nebo. 

Došli smo u stanje hiper produkcije, a ono što se  nudi je većinom  nekvalitetno, upitnog porijekla, nezdravo, isporučeno uz agresivan marketing upakiran u celofane afirmativnog konzumerizma. Pored toga tu su i nevjerodostojni političari i politički sustavi, gomila fake news-a dok se s druge strane pojavljuju alternativni izvori koji daju skroz drugačiju sliku onoga što se zaista događa u odnosu na ono prikazano putem mainstream kanala. Ljudi su danas preopterećeni, sve više izgubljeni u utrci novih trendova, umorni i sve češće depresivni i anksiozni.

 





Gospodarski i tehnološki napredak nekako je izostavio prave, ljudske vrijednosti. Nije došlo do usklađenja. Bilo je prebrzo. Brže od onog što čovjek može ili želi kontrolirati. Kapitalizam je stvorio svijet po mjeri profita, a ne po mjeri čovjeka.

Može li sporije?

I što sad? Ako nam se to ne sviđa, koje su druge opcije? 

Jednostavan odgovor bio bi da stanemo, ali je l’ to uopće moguće? Bi li to ličilo vlaku koji se punom brzinom zabija u zid? Jesmo li u mogućnosti smisliti neki novi poredak u kojem bi se uspjeh zemlje mjerio po dobrobiti njezinih stanovnika, po njenoj održivosti i jednakosti? Sve je više pobornika takvih razmišljanja, ne samo među alternativcima nego i ekonomistima, pripadnicima klasičnog establišmenta. 

Povijest nas je naučila da su veliki događaji kao što su ratovi, krize, ekološke katastrofe bili nositelji sila koji su mijenjali budućnost. Svaka od ovih epizoda promijenila je naše razumijevanje svijeta i otvorila put u novo doba. Nova era dolazi uz poremećaje i raspade, ali tu nastaju prilike da se određene stvari postave na bolje. U svijetu s toliko izbora i isto toliko distrakcija koje se bore za našu pažnju, sve veći broj ljudi otkriva ono što se čini kao jednostavno rješenje: manje je više.

Osvješćivanje kao novi trend

Posljednjih godina svjedočimo dubokim i transformativnim promjenama u ljudskoj svijesti. Postajemo zasićeni trendovima i pritiscima koji se nameću. Umjesto toga, javlja se želja da svoje vrijeme i energiju koristimo promišljenije, da razumijemo ono što nas motivira kao pojedince i što za nas znači živjeti istinski smislen život. 



 



Postajemo svjesni da smo kao ljudi na ovoj planeti, međusobno ovisni i da leptirov zamah krilima u Pekingu, zaista može uzrokovati uragan na Floridi. Ništa što se na ovoj planeti pojavi na jednom kraju ne može, a da ne stvori posljedice, bilo pozitivne ili negativne, na drugom kraju svijeta.

Sve više su prisutni trendovi „usporavanja“ životnih navika, javljaju se ideje o ravnoteži života, zdravoj, organskoj prehrani, važnosti prirode i njenih promjena te težnji da se nesvrhoviti sustavi u kojima živimo zamjene i pretvore u svrhovite. 

Neke razvijene zemlje uvele su kraći radni tjedan, uzima se u obzir zaštita osobnih podataka (GDPR) kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje informacija, pojavljuje se i pojam okolišno, društvenog i korporativnog upravljanja (ESG), raste popularnost industrija koje se koriste obnovljivim izvorima energije. Grupa Coldplay upravo drži svoju turneju u kojoj žele smanjiti emisiju ugljika za 50%. Ovo prije par godina nije bilo ni zamislivo. 

U razvijenim zemljama prisutan je trend preseljenja iz gradova u manje urbane sredine i sela. Grade se održive zgrade i kuće, sade povrtnjaci. Više se bira što se gleda, sluša i čita. Usporeni život kao novi životni trend u nastajanju pokazuje da se čovjek želi vratiti sebi, da ima osjećaj da za sebe i druge radi nešto zaista svrhovito i važno.

Promjena u fokusu

Takav koncept života ima svoje izazove. Izlazak iz tog jurećeg vlaka nije lagan. Usporavanje može izazvati snažne emocije tjeskobe, straha od promjene ili njeno izbjegavanje jer mozak i tijelo nisu naviknuti na sporiji i lakši tempo. 

Zato slow living traži predanost i fokus. Nije lako zaustaviti taj kotač u glavi, naučiti biti spontaniji, slušati svoje stvarne potrebe i stvarati svoj svijet po svojoj mjeri. 

Slow living je nešto kao back to basics, ali s puno više iskustva, znanja, opcija i svjesnosti o sebi i svojim potrebama. Stvara se novi sustav vrijednost, mindset, u kome je bitno da se sve radi kvalitetnije, sa svrhom  i u pravo vrijeme umjesto brže, nesvrhovito i nekvalitetno.

Takav novi sustav traži i podršku ekonomije. „Spora“ ekonomija je pojam o kome se priča na konferencijama, ali još nije dio mainstreama. Naprotiv, slow living, sa svim popratnim pojavama koje nosi, ide protiv trendova mainstream ekonomije. Obzirom da je svjesnost o ograničenoj održivosti postojećeg sustava sve jača i prisutnija, jača ideja da gospodarski rast i odgovornost prema okolišu rade zajedno i podupiru jedni druge, dok održavaju društveni razvoj. 

Utaban je put za promjene, za neku novu eru. Možda se zaista nalazimo na pragu nove evolucije koja će pomaknuti kurs razvoja u pravcu življenja života dostojnog čovjeka. 

 

Fotografije: Pinterest



Teme