Zadnjih nekoliko godina istraživanja pokazuju da ljudi uopće nisu sigurni što znači imati smisleni život. Prema jednom istraživanju iz 2023. godine, čak 70% ljudi smatra da nemaju jasno definiranu životnu svrhu, dok 60% njih kaže da osjećaju pritisak da pronađu tu svrhu kako bi se uklopili u društvene norme. Ali, što znači kada se maknemo od tih vanjskih pritisaka?
Kad prestanemo sve raditi zbog validacije?
Kada prestanemo tražiti odobrenje drugih, i kada prestanemo biti konstantno “online”, što nam je najvažnije? Tko smo mi kad nitko ne gleda? Kad gledamo druge uspjehe, dijelimo svoje i trčimo od obaveze do obaveze nema previše vremena za sagledati takva dublja pitanja. Ali u stvarnosti, kad se ne bavimo tim vanjskim “performansama”, postajemo slobodniji, jer počinjemo slušati svoje unutarnje želje.
U tom kontekstu, kada prestanemo živjeti tuđa očekivanja, počinjemo preispitivati koliko je stvarno važno imati definiran cilj ili svrhu. Mnogi ljudi koji su prošli kroz burnout ili intenzivni stresni period shvatili su da, iako su postigli puno toga, nisu osjećali unutarnju ispunjenost ni sreću.
Pronaći sebe u moru očekivanja
Ali, pitanje je zašto društvo toliko stavlja naglasak na pronalaženje “velike svrhe” što stvara još veće opterećenje. U 2022. godini, istraživanje Harvard Business Review-a pokazalo je da 71% mladih ljudi smatra kako je pronalazak životne svrhe ključan za njihovu sreću i ispunjenje. U isto vrijeme; samo 45% odraslih osoba smatra da su pronašle svoj životni poziv, dok 25% priznaje da su u potrazi za njim.
U tom je kontekstu posebno zanimljivo istraživanje koje pokazuje da više od 60% ljudi u dobi između 25 i 35 godina smatra da je potraga za smislom života presudna za njihovu karijeru. Također, 43% njih priznaje da se pod ogromnim društvenim pritiscima osjećaju nesigurno u pogledu vlastite svrhe.
Tko smo kad prestanemo slijediti očekivanja drugih?
Kada se maknemo od vanjskih očekivanja, otvara se prostor za istraživanje što je nama stvarno važno. Kad prestanemo žuriti za vanjskim ciljevima i postignućima, počinjemo prepoznavati dublje vlastite želje koje nismo dovoljno pažljivo osluškivali. Tada se često događa da se zapravo bolje razumijemo i prepoznajemo unutarnje želje i motive koje smo potisnuli zbog toga što smo živjeli prema vanjskim normama i očekivanjima. Na tom putu nepostojanja očekivanja, možemo zapravo doći do spoznaje da svrha nije uvijek nešto što treba otkriti nego da ponekad ona proizlazi iz svakodnevnog življenja u skladu s onim što stvarno volimo i čime želimo doprinijeti.
Zašto je toliko teško “samo biti”?
Kada prestanemo gledati prema vanjskom svijetu i prestanemo pokušavati zadovoljiti vanjske norme, dolazimo do unutarnje slobode. Ali, upravo je društveni pritisak ono što nas često tjera na to da moramo biti nečiji ideal, nešto postići kako bi vrijedilo. Samo biti, u smislu postojanja bez vanjskih definicija, postalo je radikalna ideja, zovemo ju čak hrabrošću.
Jednostavna činjenica da život nije uvijek ispunjen nekom velikiom “svrhom” ili ciljem može nas osloboditi. To nije nešto što bi svi morali shvatiti odjednom, ali oni koji prepoznaju da je “samo biti” dovoljno počinju shvaćati da je prava svrha u životu često u jednostavnosti postojanja i u tome da živimo autentično, neovisno o vanjskim pritiscima. S obzirom na to koliko nas stalno podupire potražnja za “velikim smislom”, možda je najbolja stvar koju možemo napraviti da napokon prestanemo juriti za nečim većim i jednostavno postanemo svjesni sadašnjeg trenutka. Kroz osobno istraživanje, bez vanjskog pritiska, možda ćemo otkriti da naš pravi poziv nije toliko kompliciran ni nedostižan.
Fotografije: Pinterest
