/Piše: Anamarija Virant/
“Samo budi najbolja verzija sebe – to je najvažnije. Izbaci toksične ljude, daj otkaz, izbaci kruh i slatko, odi van negdje napokon. Trening tri puta tjedno – “live your best life” uvijek, pa jedan je život. Umorna sam samo od čitanja ovoga.”
Pretjerana upotreba i korištenje termina iz psihologije i dodavanje novih
Ne znam koliko ste primijetili da danas baratamo nekim terminima iz psihologije, za koje dosad nikad nismo čuli? I koliko god je osviještenost o pojedinim stvarima dobra i neupitno je da pomaže određenim pojedincima – ali, možda je donijela i neke negativne aspekte.
Kako u svom nedavnom članku piše Time Magazine – “Danas svi mislimo da imamo neku dijagnozu.” Nadalje, govori o tome kako zapravo sama svijest što nije u redu s nama ne donosi rješenje. Svi smo doživjeli gaslighting, svi smo imali ili imamo neke toksične odnose. Svi imamo neke neostvarene snove, propale ljubavi i planove. Ali, koliko nam koristi samodijagnosticiranje i lijepljenje silnih situacija ili čak potencijalnih dijagnoza na sebe bez želje da se pokrenemo?
Kad su sve stvari dostupne – prelazimo na sebe
Kao što znamo, što više opcija imamo, teže je donijeti odluku. Logično, što više opcija imamo, veća je mogućnost pogreške. Što je veća mogućnost pogreške, veći je strah od iste što posljedično dovodi do raznih stanja svijesti i sve rasprostranjenije anksioznosti ili depresije.
Izraz FOBO, koji označava strah od propuštanja bolje opcije, odnosi se na odlaganje donošenja odluka zbog težnje prema odabiru najbolje mogućnosti ili stalnog traženja bolje alternative. Ovaj oblik straha često rezultira odlaganjem odluka koje bismo mogli donijeti već danas.
Osim straha od gubitka najbolje opcije, FOBO nas potiče na neprestano preispitivanje naših odluka, čak i kad smo već donijeli odluku. Ovaj fenomen često dovodi do stresa, depresije i nezadovoljstva jer ne dopušta mozgu da se opusti i uživa u odabranoj opciji.
Kad rad na sebi prestaje?
I kad se bacamo s jedne stvari na drugu, koliko životnog detoxa, metoda, promjena je dovoljno? Kad se smijemo opustiti i malo prestati?
Kao što smo već i pisali o tome – riječ je o industriji koja raste brzinom munje. I njen glavni cilj je da se mi osjećamo dovoljno loše da bi imali potrebu kupovati što više proizvoda, “5 koraka do” ili “Promijeni mindset u šest mjeseci”.
Nema ništa loše u radu na sebi, ali on ne bi trebao biti samo još jedna lista koju treba prekrižiti s popisa. Još jedna liosta koja nas iscrpljuje i troši.
I za kraj – vjerovali ili ne?
Nedavno sam vidjela raspravu ispod jednog posta s preko 100 tisuća lajkova – a tema rasprave je – je li voće zdravo? Ozbiljno smo došli do toga da raspravljamo jesu li vitamini zdravi? I svatko ima svoju teoriju, ljudi su zabrinuti, preispituju koliko je voće iz šećera stvarno zdravo. Možda nam zapravo to šteti – voće?
Pritisci su veliki i često se čini da smo u jednoj neprestanoj utrci za nedostižno postavljenim standardima koje je toliko teško uloviti da možda ne bi trebali niti pokušavati.
YOLO!
Fotografije: Unsplash