Zašto nas potraga za tim “savršenim snom” čini još umornijima i napetijima?
San kao statusni simbol
Postoje sretnici koji zaspu kad dotaknu jastuk. Postoje i oni i kojima “malo treba da zaspu, a postoje i oni koji se zapravo većinu života muče s nesanicom i lošim spavanjem. Samo osobe koje su prošle ili prolze znaju kakva je to muka i kolikoje teško normalno funkcionirati kad se ne spava. Svi znamo koja je važnosr spavanja, a vjerujem da ljudi koji su jednom prošli kroz besane noći s bebom to znaju i na nekoj dubljoj razini. Kad ne spavamo – ne funkcioniramo. Točka. Toliko je jdnostavno. Ali, nekako znamo kako spavati, barem smo tako mislili. Sad je to podignuto na jednu potpuno novu razinu i što više znamo o stvarnim benefitima dobrog sna on postaje sve unosnija industrija. Pa tako ni spavanje više nike najjednostavnija i prirodnija stvar na svijetu.
Nekada smo jednostavno išli spavati. Dan bi završio, umor bi preuzeo kontrolu, a mi bi utonuli u san, netko lakše, netko teže, ali bez aplikacija koje prate naš REM ciklus,deep sleep i “uspješno spavanje”. Bez pametnih madraca i bez osjećaja krivnje ako se probudimo nekoliko puta tijekom noći. Danas, ne samo da se trebamo naspavati, već moramo spavati kako treba – optimalno, duboko, neprekinuto i točno onoliko koliko kaže neka nova znanstvena studija. Odmah ujutro se budimo s potencijalnim neuspjehom - nedovoljno dobro prospavanom noći.
Spavanje je postalo još jedan aspekt života koji smo pretvorili u projekt. Umjesto da se prepuštamo snu, opsesivno ga analiziramo. Pratimo kvalitetu sna, broj mikrobuđenja, vrijeme provedeno u dubokom snu, temperaturu sobe, razinu stresa prije spavanja. I onda se, ironično, budimo iscrpljeniji nego ikad. I krivimo taj neuhvatljvi savršeni san zašto se dnas ne osjećamo dobro.
San kao statusni simbol
Spavanje je nekada bilo nužan kraj dana bez propitkivanja, a danas je postalo luksuz. Oni koji si mogu priuštiti osam sati neprekinutog sna u savršenim uvjetima postaju nova elita.I stvarno, to je istina, neke noći mi se čini da je to nešto što više nikad neću iskusiti nakon skoro pet godina noćnih buđenja. I zato znam koliko može biti frustrirajuće toliko pričati o higijeni spavanje. Pokušajte i sami reći roditelju male djece ili radniku na noćnim smjenama da bi trebao usavršiti “higijenu sna” i pogledat će vas kao da ste pali s Marsa. Uz vjerojatno kolutanje očima.
Odlična je stvar da znamo više, da je možda lakše tretirati potencijalno liječiti nesanice kao i raditi na zdravijim navikama, ali čini mi se da je loš san danas postao pokazatelj da nešto ne radimo kako treba. Neispavanost više nije znak da smo previše zaposleni – sada znači da loše upravljamo vlastitim vremenom i zdravljem.
Opsesija optimizacijom
Jer sve može poboljšati, izmjeriti i optimizirati. Bilo da je riječ o produktivnosti, prehrani, vježbanju ili mentalnom zdravlju – sve podliježe nekom obliku mjerenja i analize. San nije iznimka. Pa pratimo grafove i pokazatelje, razmišljamo što smo napravili krivo. Aplikacije poput Sleep Cyclea i Oura prstena bilježe naše cikluse spavanja i daju nam ocjenu kvalitete sna. Ako smo se probudili u krivom trenutku, osjećamo se loše. Ako smo spavali premalo, odmah smo u minusu i cijeli dan nas prati osjećaj neuspjeha. Čak i ako smo se osjećali odmorno, brojka na aplikaciji može nas uvjeriti u suprotno.
Ovo je paradoks modernog sna jer se više se brinemo o njegovoj kvaliteti nego što ga zapravo živimo. Umjesto da slušamo svoje tijelo, slušamo podatke i algoritme koji nam govore kako bismo se trebali osjećati. Pa tako, ako sat najavi da “bismo se mogli razboljeti” već ulazimo u laganu paranoju i počnemo se osjećati loše, a da ni ne znamo zašto.
Industrija koja profitira od našeg loše osjećaja
Naravno, iza ove opsesije stoji golema industrija. Od madraca s kontrolom temperature i umirujućih zvukova do suplemenata s magnezijem i CBD kapima, san je postao biznis vrijedan milijarde dolara. Marketinške poruke nas uvjeravaju da bez pravog jastuka, idealne posteljine i aromaterapijske difuzne lampe jednostavno ne možemo imati kvalitetan san.
Pa gdje je problem? Ove metode mogu biti korisne, ali ne rješavaju suštinski problem – kroničnu iscrpljenost zbog tempa života. Kao i za većinu stvari pokušavamo pronaći brze fikseve za nešto što je prije bilo najprirodnija stvar na svijetu, jer si ne možemo priuštiti jednostavno usporiti.Pa tako umjesto da preispitamo cijeli životni stil promijenimo prehranu apravo je lakše mjeriti sve pa čak i spavanje.
Što ako samo – spavamo?
Možda je rješenje puno jednostavnije nego što mislimo. Umjesto da opsesivno pratimo svaki detalj svog sna, trebali bismo se pitati – jesmo li se naspavali? Osjećamo li se odmorno? Ako je odgovor potvrdan, možda je vrijeme da prestanemo slušati aplikacije i počnemo slušati sebe. San, od svega, stvarno ne bi trrbao biti još jedan projekt. Nije to-do lista, nije natjecanje i nije nešto što trebamo savladati. San je san. Možda bi ga, opet, trebali tako i gledati.
Fotografije: Pinterest
