Louvre, najpoznatiji muzej na svijetu kojeg godišnje posjeti barem 10000 ljudi, po prvi put u povijesti je zatvorio svoja vrata. Razlog su zaposlenici koji su se pobunili da rade u nemogućim uvjetima
Nije stvar samo u broju već i u ponašanju
Louvre je 2024. posjetilo 8,9 milijuna ljudi, ali njegovi kapaciteti predviđeni su za 4 milijuna posjetitelja godišnje. Dakle više od duplo je premašen broj za normalno funkcioniranje. Bilo je pokušaja da se ta brojka regulira pa je tako donesen limit od 30 000 posjetitelja dnevno, ali ni to nije pomoglo. Uvjeti za osoblje, ali i posjetitelje su postali nesnosni. Barem tako kažu ljudi koji su svakodnevno u bliskoj prisutnosti. Problem je puno dublji i otišao je puno dalje od samo “previše ljudi” u muzeju. Riječ je o načinu na koji se posjetitelji ponašaju, nepoštovanju umjetnosti i s jednim jasnim ciljem – dobiti što bolju fotografiju iz muzeja.
Jasno je i zašto, ali zaposlenicima muzeja je dosta. Spontani štrajk izbio je tijekom rutinskog internog sastanka, kada su čuvari galerija, blagajnici i zaštitari odbili preuzeti svoje dužnosti u znak protesta zbog neizdrživih gužvi, kroničnog nedostatka osoblja i kako je jedan sindikat rekao “nepodnošljivih” radnih uvjeta.
„Tisuće ljudi čekaju, nitko ništa ne govori, nema nikakvog objašnjenja. Čini se da i ona treba dan odmora.“
Louvre rijetko zatvara svoja vrata. To se događalo za vrijeme rata, tijekom pandemije i povremeno zbog štrajkova, uključujući spontane prosvjede zbog pretrpanosti 2019. i sigurnosnih problema 2013. godine. Ali, rijetko je atmosfera bila ovakva, turisti stoje po pločniku, s ulaznicama u rukama, bez jasnog razloga zašto je muzej bez najave jednostavno prestao raditi.
Mona Lisa i svakodnevna gužva
Najveću gužvu stvara, naravno, Mona Lisa. Oko 20.000 ljudi dnevno nagura se u dvoranu Salle des États, najveću prostoriju muzeja, samo da bi snimili selfie s najpoznatijom slikom na svijetu Leonarda da Vincija koja je iza zaštitnog stakla. Zaposlenici opisuju da u sobi vlada bučna, klaustrofobična i kaotična atmosfera i da je djelo teško uopće i doživjeti. “Većina ljudi samo drži mobitel visoko iznad glave u nadi da će ipak zabilježiti savršeni kadar, ali iako su fizički ispred nje, rijetki je stvarno uspiju proučiti uživo. Ne vidiš sliku, vidiš laktove, mobitele i osjetiš lagano guranje.”
