Otkad imamo više vremena, sve se više trudimo napraviti vrijeme za sebe. To uključuje cijeli spektar stvari koje radimo “za sebe”.
“Self care” pojma je postao cijela industrija
Otkad smo osvijestile da koliko je briga o sebi važna, posvećujemo jako puno vremena tim aktivnostima. Uz trening, skin care, masaže i ostale stvari, sve je više stvari koje se dodaju na listu. U jednom intervju kojeg smo radili, naša sugovornica rekla je da treba otvoreno reći da je zahtjevno održavati i pratiti sve što bi htjele, a tiče se našeg fizičkog izgleda. Jer danas, odlasci na tretmane koji zaista iziskuju određeni, konkretan budžet, koji se moraju raditi redovno i često inače se učinak briše. Pa smo tako na self care listu dodali i lice bez bora i savršeno fit tijelo.
A sad jedno pitanje, kad kažemo self care što on za vas znači?
Pravi vs. lažni self care
Prije nego što razmislite o svom odgovoru, konkretno pitanje je što je self-care, a ne kako se ti brineš o sebi. Zanimljivo je da je oko self-carea izgrađena čitava industrija, ali iz mog iskustva, rijetko tko se uopće potrudi definirati što on zapravo jest.
Pa, koji je odgovor?
Je li zvučao otprilike ovako: tjelovježba, boravak u prirodi, postavljanje granica? Ako jest, upravo ste nabrojali načine na koje prakticiramo self-care. Ono što im je svima zajedničko je da nam pomažu da se sa stresom nosimo na zdrav način i preventivno i reaktivno. U svojoj srži, self-care bi trebao biti upravo to: upravljanje stresom.
Razumljivo je ako o self-careu nikad nisi razmišljala na ovaj način, jer je taj pojam danas u velikoj mjeri odvojen od svojih korijena. Self-care ima kliničko podrijetlo i u početku je bio vezan uz ideju da pojedinci mogu aktivno sudjelovati u vlastitom oporavku od bolesti kroz zdravstveno usmjerene prakse i ponašanja.
Tijekom 1960-ih i 1970-ih termin preuzimaju aktivisti za socijalnu pravdu, koristeći ga kao alat za brigu o sebi usred iscrpljujućeg aktivizma. Oko 1980-ih self-care se počinje pojavljivati u kontekstu radnih mjesta, kao svojevrsni protuotrov za burnout zaposlenika. Loše radne strukture same su po sebi izvor stresa koji nikakav self-care ne može popraviti. Ali, učinkovit self-care može nam pomoći da se nosimo s bolešću, ali i da se dugoročno održimo dok se borimo protiv nepravde i drugih stresora.
Nažalost, danas je pojam self-carea toliko komercijaliziran i koristi se za sve, od luksuznih torbica do binganja Netflix serija. Kad self-care postane “sve i svašta”, gubi svoju svrhu kao alat za dobrobit. Tada mnogi od nas griješe, nazivajući self-careom aktivnosti koje nam zapravo nude tek kratkotrajno odvraćanje pažnje od stresa.
Ali, ako pogledamo dublje učinkovit self-care mora pružiti i fiziološku i psihološku korist. Fiziološke koristi odnose se na biološke i tjelesne funkcije, dok su psihološke povezane s umom, mislima i emocijama. Pa kako onda razlikovati stvarno učinkovit self-care od aktivnosti koje su, u najboljem slučaju, samo distrakcija?
Veza uma i tijela u stresu
Jeste li se ikad pitala zašto ti se želudac uznemiri kad si nervozna zbog nadolazeće prezentacije? Ili zašto osjetiš napetost u vratu, ramenima ili leđima tijekom stresnog razdoblja u životu? A što je s trenucima kad imamo probavne tegobe, pa nam istovremeno padne raspoloženje ili izgubimo fokus?
Kada nešto doživimo kao stresno, u tijelu se pokreće reakcija koja nas “preplavi” hormonima, adrenalinom, noradrenalinom i kortizolom što se zatim očituje kroz fizičke reakcije poput ubrzanog rada srca ili mišićne napetosti.
Tu je i uloga vagusnog živca, koji polazi iz baze mozga i proteže se do srca, pluća i probavnog sustava. On je doslovno fizička manifestacija veze između uma i tijela. Komunikacija između vagusnog živca i mozga odvija se u oba smjera: od mozga prema donjem dijelu tijela (zato ti se, primjerice, jave “leptirići u trbuhu” kad neku situaciju doživiš kao prijetnju), ali i od tijela prema mozgu (zbog čega probavni problemi mogu utjecati na raspoloženje).
Jasnija slika i što nam stvarno treba
Ukratko, puno je kompleksnije nego što nam se kroz wellness industriju pokušava prikazati i jedno rješenje se ne može promijeniti na sve. Ako je self care odlazak na tretman lica koji nas pozadinski čini nervoznima jer znamo da bi trebali ići opet, a možda nam se to ne uklapa idealno u raspored ili financije može napraviti više štete nego koristi.
Ako se zbog postavljanja granica osjećamo usamljeno ili anksiozno, možda ni to nije rješenje problema? Barem ne tako rigidno kako nam se u zadnje vrijeme predstavlja u popularnom terminu “treba isključiti sve što nam stvara stres iz života”.
Self car su aktivnosti kojima je zadatak regulirati živčani sustav, a ne one radnje za koje mislimo da bi ih trebali raditi. Možda su to beauty tretmani, ali vjerojatno je puno kompleksnije od toga.
Fotografije: Pinterest
