PROČITAJ

Kolumna: Ako je spavanje toliko važno, zašto ga stalno izbjegavamo?

22. ožu
a

Svjetska zdravstvena organizacija pomanjkanje spavanja označila je kao globalnu zdravstvenu epidemiju. Ako gledano u cjelini, jedna od dvije odrasle osobe, u svim razvijenim zemljama, u radnom tjednu neće ostvariti potrebnu količinu spavanja.

Zašto smo umorni?

Tjedan je skoro gotov i stiže nam vikend. Za nekog prilika za spavanje i odmor, za nekog prilika za punjenje baterija s manje sna, ali više aktivnosti. Kako god bilo, nije ni važno jer nas vikend (ne) spavanje neće spasiti ili upropastiti od manjka sna preko tjedna kojeg konstantno stavljamo na zadnje mjesto i nije nam prioritet. 

Kad pričamo o spavanju – kažu da nije toliko važna kvantiteta koliko kvaliteta spavanja. Dakle, možete spavati i više od osam sati, a buditi se umorni. I koliko god se ovo normaliziralo – činjenica je da nije normalno. Naše tijelo je stroj, koje, ako sve radimo kako treba u tom biološkom smislu funkcionira savršeno. Tako da, što god si mi govorili, nakon prospavane noći trebali bi se buditi savršeno odmorni, napunjeni energijom i spremni za dan. Pa ipak, ovo zvuči kao nedostižan luksuz rezerviran za neke “čudne” dane kad so dogodi ili eventualno godišnji ili putovanje. 

 

Vikend spavanje

Svakoga vikenda veliki broj ljudi pokušava vratiti spavački dug koji se nakupio tijekom tjedna, ali, nažalost,  spavanje ne funkcionira na taj način i nismo mobitel kojeg stavimo na punjač i on će se napuniti na sto posto bez obzira  na kojem nivou bio prije punjenja.

 

Prema istraživanju američkog instituta za spavanje - mozak nikada ne može nadoknaditi sve spavanje koje mu je bilo uskraćeno. Dug se ne može nakupljati bez posljedica, a nije ga tako jednostavno riješiti.

Prema podacima svjetske zdravstvene organizacije – prije 100 godina u SAD-u manje od 2% stanovništva spavalo je noću 6 sati ili manje, sada tako spava gotovo 30% stanovnika SAD-a. Više od 65% stanovnika SAD-a ne spava noću preporučenih 7-9 sati tijekom tjedna, u Ujedinjenom Kraljevstvu 39% ispitanika izjavilo je da spava manje od 7 sati, a u Japanu čak 66%. Slične statistike se mogu preslikati na većinu zapadnih zemalja.

Fenomen odgađanja odlaska na spavanje

E sad, zašto stvarno ne spavamo? Ako nije riječ o nekim zdravstvenim razlozima – činjenica je da većina nas jednostavno odlazi na spavanje prekasno. Zapravo od svih aktivnosti koje nam se navečer nude – radije ćemo izabrati bilo što drugo osim ranog spavanja. Ujutro se rano dižemo, i u začaranom smo krugu kojeg je baš teško razbiti ako ne unesemo neke radikalne promjene.

Realnost je da je za veliki broj ljudi, tu naročito ulaze roditelji male djece, večer jedino vrijeme u danu kad zapravo ne moraju ništa. I to neko vrijeme za sebe nam je vrjednije od bilo čega drugog. Pa čak i ako ne radimo ništa korisno i skrolamo po mobitelu često je to jedini period kad se osjećamo da nemamo obaveze. I tako si svaki dan kažemo da to više sigurno nećemo raditi i svaki dan se ponavlja isti uzorak. 

Kako si pronaći vrijeme za sebe koje nije kasno navečer – jedino realno rješenje su jako rana jutra, ali stava sam da to stvarno ne mogu svi. A i ako se to čini kao još jedan zadatak i obaveza koju “bi trebali” odraditi – gubi se ta poanta neobaveznog vremena za sebe. 

A rješenje je? 

Ovisno o tome koliko ste spremni biti (pre)umorni, naravno. Pa čak iako se to čini kao prihvatljiva opcija s obzirom na pretrpani raspored. Moramo biti svjesni da se taj nakupljeni umor ipak negdje taloži i da ga ne možemo tako lako nadoknaditi s jednom noći osmosatnog spavanja. 

Samo neki od simptoma nedovoljnog spavanja mogu biti umor, dnevna pospanost, poremećaj koncentracije i pažnje, poremećena socijalna, obiteljska i profesionalna funkcionalnost, promjena raspoloženja poremećaj motivacije, sklonost pogreškama i brojni drugi. 

Otprilike jednu trećinu svojeg života spavamo i trebali bi se prema spavanju odnositi s malo više poštovanjem. A svaki roditelj jako male bebe vjerojatno najbolje shvaća ovu rečenicu. I pritom misli da, kad opet dobije tu privilegiju spavanja, da ga više nikad neće uzimati zdravo za gotovo. Realnost je da ipak nije tako; ne pitajte kako znam. 

 

Fotografije: Unsplash, Pinterest

Teme