/Piše: Anamarija Virant/
“Puno toga se može dogoditi u samo godinu dana.” Ovo je velika istina, ali sa sobom donosi i određeni pritisak koji nam se nameće ako se ipak ništa velebno dogodilo u tih godinu dana.
Kraj godine je za refleksiju
Nekad razmišljam da nam je taj kraj godine, i Nova godina kao koncept potreban da zatvorimo poglavlje i da se ne čini kao da smo u never ending loopu bez kraja. Nama ljudima trebaju ciklusi, završetci i novi počeci. Čak i ako ste jedni od onih “meni Nova godina” ništa ne predstavlja, velike su šanse da ćete ipak u jednom trenutku odvrtjeti prethodnu godinu i vidjeti što je u njoj bilo dobro ili loše. Moći ćete staviti određeni predznak na nju; godina je bila dobra ili loša.
Za ovu godinu koja je uskoro gotovo, najviše sam čula negativnih komentara i stvarno se čini da nitko nije imao dobru godinu. To, naravno, nije istina, ali kao da su svi oko mene prolazili kroz određene velike životne tranzicije. I bez nekog prevelikog plana, napravila sam i sama isto. Kakva mi je bila godina?
Nova godina vs. stara očekivanja
I mene prima neko uzbuđenje o zatvaranju još jedne godine, kao da nas sve kolektivno čeka neka nagrada na kraju. Na kraju, svima nam treba zatvoreno poglavlje. Ili si to želimo reći. Uskoro će krenuti recipe godine, gledat ćemo tuđe uspješne godine i pažljivo kurirane trenutke koji će se pokazati. I ne kažem da je to loše, treba i sam sebe podsjetiti što se sve lijepo dogodilo, ali dok to gledamo teško je zapitati se gdje smo mi tu na ljestvici uspjeha? Gdje se mi uklapamo i jesmo li stavili kvačice na barem neka poglavlja.
Blagdanska sezona u punom jeku, ono doba godine koje od nas traže sreću, pune stolove i novčanike. Kako završiti godinu? Kako se osjećati dobro ako ova godina nije ispunila naša očekivanja koja smo sigurno imali?
Ako su naša očekivanja jednaka, u Novu godinu ćemo ući jednako kao što smo završili staru. Gdje god idemo nosimo sebe sa sobom, pa tako i tu famoznu Novu godinu. Dodat ćemo još set ciljeva, još promjena koje želimo napraviti, a kad je to bolje nego u Novoj godini?
Kad prestaje pritisak i počinje zahvalnost?
Kao da je svake godine sve više stvari koje moramo napraviti, a ta beskonačna to do lista doživi svoj vrhunac upravo u zadnjem mjesecu godine. Treba urediti dom da bude u što boljem izdanju, napraviti čaroliju, bez obzira na to kako se osjećamo. Želimo provesti vrijeme s dragon ljudima, vidjeti sve one koje smo tijekom godine viđali premalo, završiti godinu i poslovno na nekom vrhuncu. I onda, umjesto da uživamo u tome svemu, često zapnemo u krugu okrivljavanja i neke sjete kad stvari ne idu točno onako kako smo zamislili. Previše nam je, a ne želimo to reći jer želimo da sve bude savršeno.
Kažu da je kraj godine rezultat onoga kako smo se ponašali cijelu godinu i ako nismo zadovoljni, do nas je. Iako ima nešto u tome, nekad se posložene i okolnosti na koje jednostavno nemamo utjecaja.
Kako otpustiti?
Svi se mi trudimo biti bolji i živjeti tu najbolju verziju sebe u svakom trenutku i to je generalno pozitivno, ali možemo li samo biti barem zadnji mjesec u godini. Možda ove godine kad ćemo raditi reviziju godine ne moramo biti toliko strogi prema sebi i gledati taj kraj godine kao završetak. Ili možemo, ako želimo, nekad nam baš to treba, ali trebamo se podsjetiti da timeline zapravo ne postoji, odnosno da smo na svom vlastitom timelineu i da nema potreba uspoređivati se s bilo kime. Na kraju dana, preživjeli smo, a to je ono što se stvarno broji.
Fotografije: Pinterest
