Kristina Kratofil je osnivačica pilates studija Doma Reformer Club, ali njezina karijera nije počela pilatesom. Karijera ju je nakon fakulteta odvela u Budimpeštu, gdje je otkrila pilates i jogu – put koji ju je, korak po korak, doveo do vlastitog studija.

U ovom razgovoru ne govorimo samo o pilatesu, nego i o cjelovitosti ženskog zdravlja, holističkom pristupu i pritiscima s kojima se danas suočavamo: da budemo optimalno zdrave, lijepe, naspavane – i da stignemo sve. Kristina na sve to odgovara i profesionalno i osobno, jasno i bez uljepšavanja. 

Kako je počeo tvoj put prema pilates životu kojeg danas vodiš? 

Počeo je u Budimpešti, kamo me odveo posao u farmaceutskoj industriji, u marketingu. To je bio siguran i dobar posao – puno sam naučila, imala sam sjajne prilike i stabilnost koju mnogi priželjkuju. Ali, unatoč svemu, falio mi je osjećaj samoaktualizacije. Upisala sam tečaj za instruktoricu najprije zbog sebe, da si mogu sama slagati treninge, ali ubrzo sam dobila priliku voditi treninge već u Budimpešti. Taj osjećaj rada s ljudima i jasne koristi „tu i sada“ bio je klik koji mi je nedostajao u korporaciji. Paralelno sam shvatila da me 9–5 ritam i hijerarhija ne ispunjavaju koliko sam mislila. Nedostajali su mi zajednica, hrvatski jezik i osjećaj pripadnosti. Vikende sam često provodila u Hrvatskoj, a Budimpešta je postala mjesto gdje samo radim. Kada sam si iskreno priznala da se više ne želim penjati „korporativnim ljestvama“, odlučila sam se vratiti u Zagreb.

Napravila sam prijelaz u fazama: otvorila obrt za marketing i planirala kombinirati marketing s vođenjem treninga. Vrlo brzo vidjela sam kamo me srce vuče: podučavanje pilatesa i joge punilo me energijom i davalo smisao koji je nedostajao. Marketing je prirodno pao u drugi plan, a korak po korak došla sam do otvaranja vlastitog studija. Danas sam zahvalna na korporativnom iskustvu, dalo mi je strukturu i vještine, ali još sam zahvalnija što sam imala hrabrosti slijediti ono što me stvarno pokreće.

Puno se priča o tome da ženama nakon 35 treba trening snage. Podržavaš li to? I postoji li uopće “optimalno vježbanje”?

Podržavam, uz pametno doziranje i prilagodbu svakoj ženi. Dugo su se istraživanja temeljila gotovo isključivo na muškarcima; zato mi je iskreno drago što danas, napokon, imamo sve više podataka o ženskom tijelu, posebno u perimenopauzi i menopauzi, kada prirodno gubimo mišićnu masu. Tu trening snage čini ogromnu razliku. Donedavno se ženama 50+ preporučivala uglavnom joga i lagano istezanje, a danas zasluženo mjesto dobiva i snaga.

Danas sve jasnije shvaćamo, i društvo polako prihvaća, da je bolje biti snažna nego samo mršava žena. Trening snage nakon 35. ili 40. gotovo je pa nužan: čuva mišiće i kosti, ubrzava metabolizam, ali i smiruje glavu, podiže samopouzdanje i dugoročno donosi više zadovoljstva u svakodnevici. Rad na sebi kreće iznutra: kad osnažimo tijelo, jačamo i psihu, a taj se dobar osjećaj neminovno vidi i izvana. Iako nam izgled nije u fokusu kad govorimo o zdravlju, mnoge klijentice primjećuju promjene već nakon nekoliko tjedana: uspravnije držanje, više energije, čvršće i definiranije tijelo. Ukratko, kada smo iznutra dobro, to se prirodno prelije i na van.

Čini mi se da smo danas malo i zbunjeni s onim što bi trebali raditi, što ne bi i koji bi nam trebali biti prioriteti. Kako znati kad radimo dovoljno za sebe, bez pritiska? 

Danas živimo sjedilački, krećemo se manje nego ikad i to se vidi na našem tijelu, slabiji smo i brže se umaramo. Upravo zato se i pilates promijenio. Uz „tradicionalni“ pristup, sve više se radi suvremeni pilates koji prilagođava vježbe modernom, neaktivnom načinu života: brine o držanju, funkcionalnoj snazi i pametnom opterećenju, manje o savršenoj formi pod svaku cijenu. Poanta je jednostavna: kretanje je svakodnevna potreba, baš kao i hrana. Sviđa mi se citat kojeg sam nedavno čula: 

„Kao što jedemo svaki dan, tako se trebamo i kretati svaki dan.“

Primjerice u trudnoći – često se još uvijek čudimo trudnici u teretani, a zaboravljamo koliko njezina snaga i mir danas znače lakše sutra. Postpartum traži izdržljivost, stabilnost i nježnost prema sebi, a kretanje u trudnoći (uz stručni nadzor) pomaže svemu tome. Ne moramo ići iz krajnosti u krajnost – nije ili “ništa” ili “sto na sat”. Potražimo ravnotežu. Ponekad je to šetnja i raniji odlazak u krevet, ponekad “jači” trening. Budi blaga prema sebi: par svjesnih pokreta, dah koji te smiri, zdravi obrok i dobar san – to je briga o sebi koja se vidi i osjeti.

Smatraš li da smo napravili preveliku nauku od “brige o sebi” koji može dovesti do burnouta?

Ponekad nas nove i moderne stvari skroz odvedu od onoga što stvarno radi, od osnova. Ne treba ti nužno crvena UV lampa ni egzotični gadget da bi se osjećala bolje. Najveći „biohack“ je i dalje najjednostavniji: primjerice, odi ranije spavati i probudi se sa suncem. To su normalne, zdrave navike koje smo zaboravili jer nam djeluju previše jednostavno pa ih podcjenjujemo.

Ako ti se čini da nemaš vremena izdvojiti dva sata tjedno za trening ili za zdravu ishranu, razmisli o prioritetima. Ne mora biti savršeno, neka bude dovoljno dobro: čaša vode, kratka šetnja, par dubokih udaha. Kad posložiš što ti je doista bitno, lakše kažeš „da“ onome što te hrani, a „ne“ onome što te troši.

Jednostavnost je često upravo ono što nam treba – san, svjetlo dana, kretanje, zdrava hrana i malo nježnosti prema sebi. Sve ostalo je nadogradnja.

Što za tebe znači holistički pristup treningu i kako se stvarno osjećati dobro? 

Moj trening nije uvijek “po školski”, i to namjerno. Osim pilatesa, crpim znanja iz tehnika disanja, joge, postpartum i prenatalnih pristupa pa volim spojiti ono što najbolje služi ženi ispred mene. Svjesna sam da postoji rigidno tumačenje pilatesa prema kojem je “pravi pilates” samo onaj doslovno po priručniku. Poštujem tradiciju i pravila, ali moj kompas je osoba u dvorani – s rekreativkama je najvažnije osjetiti što im treba danas i tako složiti sat. Meni je cilj dobar osjećaj u tijelu i glavi, čak i kad to znači da ne radimo sve “by the book”. Ne opterećujem se nazivima; važnije mi je da žena ode sa sata lakša, uspravnija, mirnija.

U Doma Reformer Clubu radi nekoliko instruktorica, koje sve imaju različit, autentičan pristup tjelovježbi, pa klijentice mogu kombinirati ono što im najbolje odgovara. Ne moraš kliknuti sa svakim pristupom – i to je sasvim u redu. Nema pritiska, samo pronalaženje onoga što tebi paše. Upravo zato radimo u malim grupama (max 4 polaznice po terminu) i njegujemo butique okruženje, svaki sat je prilagođen, s puno individualne pažnje i sigurnih prilagodbi. Ime Doma Reformer Club nije slučajno. Naš je cilj da se kod nas zene osjećaju sigurno, toplo i bez pritiska – kao doma. Uz jasne upute i male grupe, pomažemo im da ponovno osjete svoje tijelo kao svoj dom.

Kad razmišljaš o budućnosti, kako vidiš razvoj svog posla i popularnosti pilatesa? 

Reformer je s nama već više od sto godina, a društvene mreže samo su ga dodatno pogurnule u fokus. Kao što je nekoć “boom” doživjela joga, danas je to reformer, a već sutra možda Pilates Chair. Zato je važno podsjetiti: pilates je krovna metoda, a sprave su različiti alati unutar iste filozofije pokreta (reformer, chair, cadillac, barrel, mat…).

Trendovi će se mijenjati, ali vjerujem da će pilates ostati, bez obzira koja će sprava sljedeća postati hit. Zbunjenost često nastaje jer se čini da “plaćamo spravu”. Na treningu ne plaćaš spravu, već plaćaš metodu, znanje i program koji te čine snažnijom, pokretljivijom i mirnijom u vlastitom tijelu. Sprava je samo alat, a vrijednost dolazi iz metode i osobe koja te vodi.

Imaš li osjećaj da si u ravnoteži i osjecas li ponekad preplavljenost iako se baviš ovim poslom?

Balans je najvažniji, i upravo zato je ponekad najteži. U svijetu u kojem nam se stalno dižu kriteriji, lako je upasti u zamku „moram biti bolja verzija sebe pod svaku cijenu“. Danas nam je sve na dohvat ruke – brza hrana, ekran, nova epizoda serije – pa je normalno da ponekad izaberemo seriju umjesto šetnje. U takvim trenutcima samo se podsjetm da se male stvari zbrajaju – čaša vode više, deset minuta hoda, raniji odlazak u krevet. Ako stvarno želimo promjenu, najveći neprijatelj su nerealni ciljevi. Kao što uvijek govorim i svojim klijenticama: kreni malim korakom, drži ga tjedan-dva, pa tek onda dodaj novi. Nije poanta u savršenstvu, nego u kontinuitetu. 

Kako bi htjela da se tvoj posao razvija u budućnosti? 

Ono što najviše vidim i osjetim kroz svoj rad jest koliko su žene dale meni. Svakodnevno mi daju povjerenje, povratnu informaciju i motivaciju – i na tome sam istinski, neizmjerno zahvalna. Koliko one uče od mene, ucim i ja od njih. Zbog toga danas osjećam veliko zadovoljstvo i napokon onu samoaktualizaciju: radim posao koji ima smisla i vidim konkretan učinak na ljude.

Praktično, to znači da se trudim graditi zajednicu i organizirati događaje koje bih i sama voljela posjećivati, da su postojali dok sam radila korporativni posao: Pilates & Brunch, ciljane edukacije te evente u suradnji s našim poslovnim partnerima. Susreti bez žurbe, spontana kava poslije treninga u studiju s drugim polaznicama, trenuci povezivanja i podrške, gdje se uči, smije, vježba i priča – ono što nam svima treba kao predah od uzurbane svakodnevnice. Cilj mi je stvoriti okruženje u kojem se svaka žena osjeća sigurno i podržano. U vođenju studija držim se sadašnjosti i bliske budućnosti: ideje provodim brzo, testiram u praksi i prilagođavam prema onome što ženama stvarno treba – bez beskrajnih planova na papiru. Mjerim uspjeh jednostavno: jesu li se polaznice osjećale bolje, jesmo li im olakšali dan i žele li se vratiti. To je okvir u kojem i mi najviše rastemo.

Fotografije: Ana Kutija