Matea Matić mlada je poduzetnica i mama troje djece. Ekonomistica po obrazovanju, a život i snovi su ju odveli u drugom smjeru.
Dolazi iz obitelji koja se, otkad zna za sebe, bavi izradom nakita i to “starim, zanatskim načinom”, pa je tako, kako nam sama kaže, gledala djeda koji je bio i oca koji jest majstor zlatar, upijala taj kreativni način života i na kraju i sama poželjela isto za sebe. Mpearls je nastao 2010., a glavne karakteristike brenda su ručna izrada svakog komada nakita, specifičan dizajn koji se ističe i obiteljska tradicija izrade koja garantira kvalitetu. Razgovarali smo s osnivačicom brenda – Mateom Matić i dotaknuli se brojnih tema – od inspiracije, stanja na tržištu nakita, izazova i planova.
Kako je počela tvoja priča s Mpearls brendom – ipak si krenula u nekom konvencionalnijem smjeru i završila ekonomiju? Reci nam malo o svojim počecima?
Odrasla sam u zlatarskoj obitelji i zapravo sam izradom nakita okružena otkad sam bila mala. Završila sam ekonomiju, iako, da sad odlučujem – usmjerila bih se na nešto drugačije i kreativnije što se formalnog obrazovanja tiče. Htjela imati neko zvanje i sigurnost, ali, to nije bilo za mene i poželjela sam se i ja baviti izradom nakita – tako je 2010. nastao Mpearls. Puno toga se otada promijenilo, naravno. Kad sam tek počinjala, nisu postojale društvene mreže u ovom obliku, samo Facebook, konkurencija je bila puno manja. Sjećam se kad sam prvi put objavila jedne naušnice na Facebooku – dobili smo toliko narudžbi da smo u narednom periodu radili samo njih (smijeh).
Otada sam prošla kroz razne faze i kako sam se ja mijenjala, mijenjao se i moj brend. Tri puta sam postala mama što je, naravno, jako utjecalo na vrijeme koje imam za stvaranje, ali promijenilo me i kao osobu. Zapravo sam, uz iznimku rada za neke stalne i “stare” klijentice, uzela pauzu koja je potrajala pet godina jer nisam mogla biti prisutna na način koji sam htjela.
“Sad se osjećam kao da sam opet na početku - što ne gledam kao na lošu stvar već kao na priliku. Osjećam kao da sam se vratila sebi i točno znam što želim i od nakita koji stvaram i od života.”
Kako se tvoj stil mijenjao kroz godine?
Mpearls je oduvijek imao svoj stil, ali kroz godine, je bilo i situacija kada sam se prilagođavala tržištu više nego što sam pratila svoje želje.
“Tako sam i ja, u jednom trenutku, željela pratiti trend minimalizma koji je bio posvuda prisutan i prilagođavala sam se onome što sam vidjela oko sebe. Nemam ništa protiv takvog stila, ali to jednostavno nisam bila ja. Moji komadi pričaju priču, specifični su, imaju puno detalja i zapravo se ne želim svrstavati u minimalistički stil.”
Osim toga, bilo je perioda kad smo radili puno kolekcija, puno različitih komada nakita što je dovodilo do preopterećenosti i nezadovoljstva. Sjećam se jedne godine, prije Badnjaka, smo imali toliko narudžbi da sam radila cijele noći. Shvatila sam da to nije smjer kojim želim ići. Želim raditi manje, smislene kolekcije koje traju, a ne se prilagođavati trendovima tržišta i težiti tome da budem kao svi ostali.
I sama si spomenula koliko se tržište nakita promijenilo kroz godine. Puno je više dostupnih, jeftinih i brzih opcija, kako gledaš na to?
Na samom početku bi me to puno više smetalo, ali s vremenom sam dovoljno sazrela da to više, zaista, ne vidim kao neku prijetnju ili lošu stvar. Dapače, tržište je veliko i svako si može izabrati ono što smatra najboljim i najprihvatljivijim. Pa tako te jeftinije i brže verzije nakita imaju svoje kupce kojima baš to u tom trenutku treba. Možda netko tko tek počinje vidi u tome priliku za izraziti se – jeftinijim materijalima kojima može pokazati svoju kreativnost. U svakom slučaju, meni je drago vidjeti da bilo tko prosperira i pokušava se nametnuti tržištu.
S obzirom na tradiciju, ručnu izradu i kvalitetu koju Mpearls nudi – smatraš li da su kupci svjesni ručne izrade i vrijednosti koju donosi. Što bih izdvojila kao najveći razlog za kupnju ručno izrađenog nakita?
“Ovisi, neki jesu neki nisu. Ja imam klijentice koje kupuju od mene već godinama i prepoznaju kvalitetu ručne izrade nakita. Nekima to nije važno i to je u redu. Primjerice; često se pozlata ističe kao nešto jako vrijedno, ali pozlata zapravo ne može sačuvati nakit. Ne bih rekla da ništa ne znači, ali često se naglašava kao nešto jako važno i ljudi onda očekuju da dobivaju nakit koji će vječno ostati kao kad je tek kupljen.”
Recimo ja, osim srebra, jako volim i bižuteriju i smatram da može biti jako kvalitetna i lijepo izrađena. A kupnja ručno izrađenog nakita? Nosi li uvijek veću kvalitetu – čak ni to ne mogu reći jer sve ovisi o izradi i materijalima, ali nudi priču. Kad kupujete od malog brenda, vi zapravo ne kupujete samo komad nakita nego podržavate nečiji san i viziju. Osim toga – ručno izrađeni nakit ima u sebi dozu nesavršenosti što ja jako volim. To se ne vidi odmah, ali svaki komad je zapravo unikatan i nemoguće je izraditi dva potpuno identična komada nakita što mu daje čar i posebnost.
Mama si troje djece – kako balansiraš svoje i njihove želje. Koliko ti je izazovno?
Jako je izazovno, najviše vremenski. Ja jednostavno nemam vremena u danu koliko bih htjela da se posvetim svom poslu koliko želim. Zato sam si uzela, već spominjanu pauzu, da budem prisutna s djecom i ne stvaram si pritisak. Lovim trenutke navečer, kad svi zaspu što je i bio razlog da sam iz velike radionice koju imamo u obiteljskoj kući, sa strojevima za izradu – prebacila svoj radni stol u naš stan. Ja sam ovo birala i htjela sam biti prisutna mama, biti tu za njih, pogotovo kad su ovako mali. Nisam osoba koja voli previše delegirati – volim se sama baviti kućanstvom, svojom djecom i zapravo mi nije bila opcija odreći se svog majčinstva da bih mogla više raditi. Zahvalna sam jer imam podršku supruga, ali da je nekad izazovno – je.
“Sad, kad mi se vrijeme za mene napokon vraća i kad su svi u vrtiću - mogu se opet više posvetiti svom stvaranju. Znam koji su mi prioriteti i majčinstvo me definitivno promijenilo - postala sam fokusiranija, brža i bolje raspolažem svojim vremenom.”
Kako vidiš daljnji razvoj svog brenda i koje su ti želje za budućnost?
Želim se fokusirati na manje, smislene kolekcije. Imam tu sreću da imam kupce koji mi vjeruju, koji se vraćaju i želim nastaviti stvarati na autentičan način.Osim toga, želim se još više posvetiti edukaciji mladih djevojaka koje tek kreću ovim putem, ali i edukacijom cijelog tržišta. Kad ste na početku, materijal za izradu nakita je skup, a najčešće se mora kupovati u jako velikim količinama što je teško isfinancirati jer vi ne znate hoćete li prodati pet ili pedeset komada nakita. Želim ponuditi mogućnost kupnje samo, primjerice, tri komada nekome tko je tek na početku i na taj način mu olakšati put. Osim toga, želja mi je raditi i radionice gdje bismo se usredotočili na neke osnove kod izrade nakita, ali vidjet ćemo što budućnost nosi. U svakom slučaju, planova je puno i veselim se svemu što dolazi.