Nikada se više nije pričalo o mentalnom zdravlju. Nekada tabu tema, danas je dio mainstream razgovora i platformi. Podcasti, Instagram objave i TikTok videi puni su savjeta o anksioznosti, depresiji, postavljanju granica i prepoznavanju toksičnih obrazaca. Svaka emocija sada ima ime, svaki problem potencijalno rješenje. Možda terapija, self-care rutina ili mindfulness tehnika. Uglavnom – svi smo u problemu i to uvijek. 

Mentalno zdravlje kao trend – zaglavili smo u beskrajnoj introspekciji?

I to sve je, u teoriji, odlično. Normalizacija razgovora o mentalnom zdravlju donijela je brojne pozitivne promjene, smanjila je stigmu, povećala dostupnost informacija i pomogla ljudima da se osjećaju manje usamljeno u svojim borbama. Napokon se stvorila zajednica ljudi sa sličnim problemima koji svoje navike mogu Ali, je li moguće da je ta stalna opsesija mentalnim zdravljem postala još jedan izvor stresa? Da nam je gore, da manje djelujemo, a više razmišljamo? Može li konstantno analiziranje vlastitih emocija dovesti do suprotnog efekta i povećati anksioznost i nesigurnost?

Prije desetak godina, ako biste se osjećali loše nekoliko dana, vjerojatno biste to pripisali umoru, lošem vremenu ili jednostavno činjenici da se svi ponekad tako osjećamo. Danas, zahvaljujući pop-psihologiji i društvenim mrežama, svaki osjećaj analiziramo do iznemoglosti. Osjećamo li tugu odmah se pitamo imamo li depresiju. Nervozni smo pred javnim nastupom odmah preispitujemo imamo li socijalnu anksioznost. Umorni smo i dekoncentrirani – pa možda imamo burnout ili ADHD. I da se ne shvatimo krivo – nimalo ne omalovažavamo ove itekako prisutne probleme, ali gdje je granica kad nam je svima nešto?

Nekada se loš dan nazivao samo lošim danom. Danas tražimo dublji uzrok. Ako smo umorni, pitamo se je li to burnout. Ako nam je neugodno među ljudima, preispitujemo imamo li socijalnu anksioznost. Ako nam je teško završiti neki zadatak, možda imamo ADHD. Psiholozi objašnjavaju da su emocije prolazne i prirodne te da ih ne moramo svaku sekundu analizirati i pokušavati “popraviti”. Ponekad je rješenje jednostavno u tome da ih – proživimo.

Društvene mreže – pomažu ili odmažu?

Instagram, TikTok i drugi online prostori donijeli su revoluciju u razgovoru o mentalnom zdravlju. Zahvaljujući njima, više ljudi ima pristup informacijama, otvara se prostor za iskrene priče i podršku. Ali, istovremeno, društvene mreže donijele su i jednu novu pojavu, a to je masovno samodijagnosticiranje.

Dovoljno je nekoliko minuta scrollanja da pronađemo video u kojem netko objašnjava kako prepoznati ADHD kod odraslih ili kako znati imate li anksiozni poremećaj. Nakon gledanja takvog sadržaja, mnogi ljudi počinju prepoznavati simptome kod sebe iako zapravo nikada nisu bili dijagnosticirani od strane stručnjaka. I za osobe koje zaista imaju problematiku o kojoj se priča može biti jako korisno, za one koji nemaju može nanijeti štetu. Naročito kad je riječ o sadržaju koji počinje sa “znakovi da imate…” jer nije teško pronaći nešto od spomenutog na sebi. 

Istraživanja pokazuju da sve više mladih samostalno dijagnosticira mentalne poremećaje na temelju informacija s društvenih mreža. Problem? Mentalno zdravlje nije trend. Nijedna lista simptoma ne može zamijeniti stvarnu stručnu procjenu.

Neki od izraza i trendova koji su se pojavili posljednjih godina upravo su posljedica ove “inflacije” mentalnog zdravlja:

• “Main character syndrome” – ideja da smo svi protagonisti vlastitog filma može biti simpatična, ali može nas i natjerati da svaku životnu situaciju doživljavamo preintenzivno.
• “Toxic positivity” – mantra “samo misli pozitivno” može biti štetna jer ne ostavlja prostor za stvarne, teške emocije.
• “Boundaries gone wrong” – postavljanje granica je ključno, ali ako svaki neugodan razgovor doživimo kao “trovanje svoje energije”, lako možemo završiti izolirani.
• “Self-diagnosis culture” – brzo prepoznavanje vlastitih obrazaca ponašanja može biti korisno, ali nije svaka nervoza anksioznost, niti je svaka nepažnja ADHD.

Ovo nas dovodi do još jednog problema koliko je “mentalno zdravlje” postalo industrija? Rekli bi i to dosta jaka koja svakim danom raste sve više i ne nazire se kraj.

Mentalno zdravlje kao tržište

Uz sve više priče o mentalnom zdravlju, stvoreno je i ogromno tržište. Wellness aplikacije, self-help knjige, online tečajevi, terapeutske kartice, vođene meditacije; sve su to proizvodi koji obećavaju bolji, uravnoteženiji život.

Gdje je granica između stvarne pomoći i kapitalizacije ljudske nesigurnosti? Je li moguće da nas tržište konstantno uvjerava da nešto nije u redu s nama – samo kako bismo nastavili kupovati proizvode koji će nas “popraviti”?

Neizbježno je da se mentalno zdravlje komercijalizira, ali ključno je razviti kritički stav prema svemu što nam se nudi.

Kako pronaći ravnotežu?

Kako možemo osigurati da briga o mentalnom zdravlju bude korisna, a ne još jedan izvor stresa? Ključ je u ravnoteži. Emocije su prolazne i ne moramo ih stalno analizirati. Nije svaka tuga znak depresije, niti je svaki stres upozorenje na burnout. Ponekad je sasvim u redu osjećati se loše bez potrebe za dijagnozom ili trenutnim rješenjem. Umjesto oslanjanja na TikTok i društvene mreže za samodijagnosticiranje, važno je potražiti stručno mišljenje kada je to potrebno. Također, postavljanje granica prema sadržaju koji konzumiramo može spriječiti da mentalno zdravlje postane još jedan izvor opsesije i pritiska. Ravnoteža između introspekcije i akcije pomaže da se ne izgubimo u beskrajnom analiziranju – ponekad je korisnije izaći na svjež zrak, prošetati ili se posvetiti nekoj aktivnosti, umjesto da pretražujemo još jedan članak o tome zašto se osjećamo anksiozno. Mentalno zdravlje ne bi trebalo biti svedeno na self-care rutine i proizvode; skupi losioni i mirisne svijeće neće riješiti dublje probleme, ali iskren razgovor s prijateljem ili terapeutom možda hoće.

Briga o mentalnom zdravlju nikada nije bila važnija, ali isto tako – nikada nije bila kompleksnija. U želji da si pomognemo, ponekad nesvjesno odmažemo. A, ukoliko tražimo odgovore što je svakako pozitivno – za to postoje stručnjaci koji su se godinama školovali za to što nam tik tok gurui prodaju nakon jedne pročitane self help knjige. 

Fotografije: Pinterest