Postalo je jako normalno snimiti nekoga tko radi nešto neobično u javnosti. Tko izgleda drugačije. Zapravo, nema pravila – bilo tko može završiti kao meme, video ili fotka na internetu. I potencijalno se može dogoditi da to vide milijuni ljudi.
Bezbroj primjera s različitim ishodima
Jedan od bezbroj primjera je onaj od prošle godine kad je jedna Australka negodovala što je postala glavna zvijezda videa u kojem joj TikTok korisnik gura buket cvijeća u ruke, odlazi i zatim se hvali svojim „slučajnim činom ljubaznosti“. Nakon 60 milijuna pregleda, gledatelji su ga hvalili jer je „uljepšao dan“ ženi koju su smatrali starom, usamljenom i tužnom. Ali, ona je to smatrala ponižavajućim i izjavila da joj je cijela situacija bila „dehumanizirajuća“. Nije tražila da joj netko, tko nema pojma o njenoj pozadini, uzurpira dan, a još manje da postane predmet žaljenja i nagađanja o njenom životu. Ali, tko te više pita?
A onda su tu oni koji ni ne mogu shvatiti situaciju. Kao možda i jedan od najekstremnijih slučajeva 2022. godine jedan je TikTok kanal prozvan jer je pomoću dronova tajno snimao beskućnike. Osobe s demencijom stavljaju se na TikTok kako bi ih se izložilo kao da nisu ljudi i kako bi ljudi zurili u njihove najgore trenutke. Roditelji pretvaraju svoju djecu u online zvijezde (ponekad) ta ista djeca odrastu i prozovu ih zbog toga što su im iskrivili djetinjstvo. Izgradila su se carstva na temelju snimanja najgorih trenutaka vlastite djece. Uglavnom neka, bilo kakva granica između onoga što ostaje privatno je potpuno nestala, čak i kad su u pitanju djeca, kako bi onda bilo drugačije za nepoznate ljude. Kako piše Wired, gotovo se potpuno izbrisala.
Gdje je granica između privatnosti i guranja mobitela u facu bilo kome?
Kada ljudi i istupe i kažu da im je bilo traumatično i pogrešno što su protiv svoje volje gurnuti u središte pažnje, svi kimamo glavom u znak slaganja. Ali, sankcija najčešće nema i to sve dok milijuni pregleda govore da je takvo ponašanje zapravo poželjno. A mi, slažemo se s “oštećenima” i svejedno dajemo preglede i njima i idućim videima slične tematike. Skrivene poruke su jasne. Odvratno je biti bolestan. Jadno je biti nesretan. I grozan je taj video, ali toliko je šokantan da ćemo ga svejedno potencijalno odgledati. Iako se ne slažemo, ali na internetu je već.
Naravno, javne osobe koje šire mržnju i neprimjeren sadržaj zaslužuju kritiku. I od samih početaka interneta koristimo ga za procjenjivanje drugih. Ali, zajednička crta mnogih najiritantnijih viralnih sadržaja danas jest da netko odluči istaknuti neznanca iz pukog osobnog zadovoljstva, privlačeći pažnju u razmjerima koji su prije bili nezamislivi.
Ono što je kod ovog fenomena možda i najstrašnije je da je doslovno nemoguće procijeniti razmjere. Može vidjeti desert ljudi, može desert milijuna. Može nekome promijeniti život, a može i ne napraviti ništa. Rulet. A tako je lako staviti nešto na internet i stajati sa strane i čekati rezultat.
Društvene mreže nisu uvijek opasne, ali neke su opasnije od drugih
Većina onoga što objavljujemo na internetu (valjda) ostaje na sigurnom. Većina nas Instagram ili Facebook koristi za praćenje brendova, stvari koje nas zanimaju,inspiraciju i interakciju s prijateljima i obitelji. Ali, TikTok i Twitter su drukčiji jer ono što se tamo objavi može završiti na feedovima ljudi koji vas uopće ne prate. Zato bilo tko može postati meta, vidljiv i dostupan svima.
Možda znate da ne biste trebali objaviti video svog djeteta na TikToku baš bez razmišljanja. Jer, vaše namjere su bezazlene, ali ne možemo znati što se nalazi iz drugih ekrana i zašto će se to potencijalno upotrijebiti. To može biti razlog da ih ne objavljujemo, ali ne znači da ne trebamo razmišljati o posljedicama. Prije, kad bi netko i podijelio video nekog nepoznatog u zatvorenoj Facebook grupi samo kako bi ga njegovi prijatelji ismijavali, i to bi s pravom smatrali bullyingom, ali razmjeri su ipak bili manji. Dok je danas, objaviti snimku stranca pred milijunima i nadati se da će biti dovoljno zanimljiv da ga kolektivno seciraju i komentiraju – “posao s viralnim sadržajem”. I to se mora promijeniti.
Što možemo napraviti?
Velika je vjerojatnost da Internet nikad neće biti sigurno mjesto i da ćemo trebati tri puta promisliti je li nešto uopće stvarno, onda moralno, onda zaštićeno i tko zna što još sve. Ali, ne možemo odlučiti umjesto nepoznati ljudi žele li biti izloženi na taj način ili ne. Jednostavno je pogrešno sa svih strana. Iako postoje zakoni o privatnosti koji štite naše osobne podatke, pravo na zaštitu vlastitog lika gotovo ne postoji. Ako si na javnoj površini – smije se sve. Ili? Ali, kako se mijenjaju zakoni vezani uz tehnologiju i nadzor, moglo bi doći i do promjena u zaštiti od nenamjerne viralnosti.
Sigurno ste vidjeli video – “ 10 je, ali…”. Kad nam je točno to postalo prihvatljivo. Iako su ovi stranci pristali biti u tom formatu, vjerojatno je da nisu sasvim svjesni na što pristaju niti kakve to dugoročne posljedice na njih može imati. Ali, oni se samo štancaju, samo ide sve dalje i dalje za brze klikove i jeftinu zabavu. Ije bitno koga se radi toga treba poniziti.
Ostaje nada da bi nove generacije, koje su odrasle na internetu, mogle potaknuti društvenu promjenu. Neki su koraci već poduzeti i u Francuskoj su uvedeni zakoni koji omogućuju djeci influencerima da s 16 godina zatraže uklanjanje svih svojih snimki s interneta,a SAD razmatra slične mjere.
Ali, što je s onima koji bi mogli dati pristanak, ali ga ne daju? A što ako i kad tražite uklanjanje sadržaja to ne urodi plodom jer zakoni jednostavno ne postoje. U realnosti mi već prakticiramo koncept pristanka na društvenim mrežama i nije neuobičajeno pitati prijatelja slaže li se da objavimo njegovu sliku ili sliku djeteta. Ali, tu istu pristojnost ne pružamo strancima jer iako nismo mi ti koji ih snimamo podržavamo ih gledanjem.
Hoće li se nekad u budućnosti ovakvo ponašanje činiti toliko nevjerojatnim, kao neke stvari u dalekoj prošlosti koje su služile za slične svrhe? Možemo se samo nadati.
Izvor fotografije: preuzeto s Pinteresta
