Kako oblikujemo što jesmo kroz nerealna očekivanja koja si namećemo i kako se odmaknuti od njih?
Nerealna očekivanja sabotiraju našu sreću?
Koliko puta ste se našli u situaciji gdje ste sebi postavili ciljeve koji su se činili kao nesavladivi izazov? Možda ste željeli postići nešto grandiozno, osvojiti vrh planine u najkraćem vremenu, ili živjeti život prema idealima koje vam društvo nameće. Često, nerealna očekivanja prema sebi postavljaju nas na put koji ne radi ništa drugo nego – vodi u frustracije, stres i osjećaj da nikad ne možemo dovoljno postići. Kako to? Zašto smo skloni sabotirati vlastite šanse za uspjeh?
Zona komfora i nerealna očekivanja
Možda ste već čuli frazu „zona komfora ubija“, ali koliko smo stvarno svjesni što ona znači? Ova poznata izjava odnosi se na našu sklonost da izbjegavamo promjene, da ostanemo u okruženju gdje se osjećamo sigurno, čak i ako to znači da ne postižemo svoje ciljeve. Nerealna očekivanja, koja se često temelje na vanjskim uvjetima i društvenim normama, čine nas nesvjesnima vlastitih strahova i nesigurnosti. Teško je vidjeti priliku za rast kada nas nešto vuče nazad u poznatu realnost koja nas počinje gušiti.
Samosabotaža kroz perfekcionizam
Jedan od glavnih uzroka nerealnih očekivanja je perfekcionizam. Percepcija da moramo biti najbolji u svemu što radimo može nas voditi u beskonačan krug samosabotaže. U želji da postignemo savršenstvo, stalno tražimo bolje, a zapravo nikada nismo zadovoljni s onim što imamo ili postižemo. Ovaj mentalni sklop stvara frustraciju, jer se stalno suočavamo s neskladom između onoga što želimo i onoga što stvarno možemo postići.
Perfekcionizam također stvara strah od neuspjeha, jer nerealna očekivanja podrazumijevaju da svaki naš pokušaj mora biti uspješan. U stvarnosti, neuspjeli pokušaji su samo dio procesa učenja i napredovanja, no perfekcionizam nam ne dopušta da prihvatimo neuspjeh kao korak prema uspjehu. Na kraju, sami sebi postavljamo prepreke jer nas ideja o savršenstvu paralizira.
Kultura uspjeha i pritisak društva
Nerealna očekivanja prema sebi često proizlaze iz vanjskih utjecaja. Kultura uspjeha, koja je sveprisutan motivator u društvu, postavlja nerealne standarde i idealizira sliku „savršenog života“. Na društvenim mrežama, medijima i u našim okruženjima, uspjeh se često prikazuje kao nešto što je lako ostvariti – dovoljno je samo slijediti nekoliko jednostavnih koraka. Ali, stvarnost je, nažalost, daleko složenija.
Društveni pritisak stvara osjećaj da moramo neprestano napredovati, biti uspješni i zadovoljni. Kada sebi postavimo ciljeve koji nisu realni, očekujemo da postignemo te visoke standarde, što nas u konačnici vodi do osjećaja iscrpljenosti i razočaranja. Mnogi ljudi ne prepoznaju da takva nerealna očekivanja mogu stvoriti dugoročni stres i anksioznost, jer nikada nisu u mogućnosti dostići ideale koje su sami sebi postavili.
Kako prepoznati i razbiti nerealna očekivanja?
Prvi korak u razbijanju nerealnih očekivanja je prepoznavanje i suočavanje s njima. Trebamo biti svjesni da očekivanja koja postavljamo prema sebi nisu uvijek realna i da je u redu ne biti savršen. Razumijevanje da su naši ciljevi oblikovani našim uvjerenjima i iskustvima pomaže nam da promijenimo pristup prema njima. Razbijanje nerealnih očekivanja nije samo mentalni proces, već i emocionalni – potrebno je dopustiti sebi da prihvatimo nesigurnost i nesavršene trenutke kao dio života.
Kada se naučimo postavljati realistična očekivanja, umjesto da težimo savršenstvu, možemo prepoznati uspjehe, čak i u malim stvarima. Postavljanje dostižnih ciljeva koji su utemeljeni na našim stvarnim mogućnostima omogućava nam da se osjećamo ispunjeno i motivirano, umjesto da se osjećamo kao da stalno padamo kratko od ideala koji nas opterećuju.
Nerealna očekivanja nas ne definiraju
Nerealna očekivanja mogu nas ograničiti, stvoriti osjećaj nesreće i nesposobnosti, ali oni ne definiraju naš uspjeh niti nas same. Ključno je prihvatiti da ne moramo uvijek biti najbolji, najbrži ili najljepši. Ono što je važno je da se usmjerimo na realne ciljeve koji nas pomiču prema naprijed, umjesto da jurimo za fantazijama koje nas iscrpljuju.
Svi mi imamo potencijal za uspjeh, ali to ne znači da ćemo uvijek imati savršen put do njega. Svi imamo pravo na nesavršenost i, najvažnije od svega, pravo na opuštanje i prihvaćanje sebe onakvima kakvi jesmo.
Fotografije: Pinterest
