Ođe Ođe, mali bistro na samom Trešnjevačkom placu, odmah nas je privukao. Otvorili su ga prije četiri mjeseca i morali smo malo pričekati prije nego što s njima popričamo, jer smo htjeli vidjeti kako stvari stvarno funkcioniraju kad prva euforija prođe.
Već pri prvom dolasku osjetiš tu opuštenu, prijateljsku atmosferu koju tražiš svuda; fino se jede, jela su maštovita, napravljena od domaćih namirnica ravno s placa, a cijene nisu pretjerane.
Iza Ođe Ođe stoje Pavla i Romano, Dubrovčani koji su odlučili zakoračiti u ugostiteljstvo iako su dosad radili potpuno drugačije stvari. Romano je glumac i redatelj, Pavla dolazi iz event industrije, a njihova ljubav prema kuhanju počela je još dok su bili studenti; uvijek su uživali kuhati za prijatelje i obitelj. Prvi put svoje ideje pokazali su na zagrebačkom Adventu, gdje su prodavali svoje fritule, prikle, i ljudi su ih odmah zavoljeli.
Dojam je da ne kompliciraju, kuhinja je jednostavna i svježa, a nije dosadna.
Razgovarali smo o njihovoj odluci da uđu u ugostiteljstvo, očekivanjima i koliko su drugačija od stvarnosti, ali i što su naučili u cijelom procesu.
Za početak, kako je došlo do ove ideje?
Ideja se rodila iz želje da napravimo mjesto u koje bismo i sami voljeli doći jesti ili samo popiti kavu ili čašu vina nakon kupnje na placu. Godinama smo putovali i posjećivali tržnice, kušali, istraživali i skupljali iskustva, pa je jednog trenutka jednostavno postalo jasno da želimo stvoriti svoj mali kutak s jasnim identitetom i dušom koji je ipak vezan uz Dubrovnik u kojem smo rođeni i ponudu placa na Trešnjevci.
Što je bila inspiracija za jelovnik i koncept restorana?
Inspiracija dolazi s placa, doslovno, a kombinacija okusa iz Dubrovnika, odnosno jela koja kuhaju naše obitelji. To što nam je tržnica ispred vrata znači da kuhamo sezonski, svježe i s ponudom koja se mijenja kako se mijenja i ponuda kumica. Vina, rakije, sokovi i neke namirnice dolaze iz dubrovačkog kraja – od Konavala, Pelješca, Korčule do sokova iz Neretve. Jelovnik je spoj naše gastronomske znatiželje, tradicije i lokalnih sastojaka; volimo kuhati jednostavno, bitna nam je namirnica.
Je li početak bio lakši ili teži nego što ste očekivali?
Teži, ali bilo je zabavno.
Zašto baš plac? Posebna je to lokacija, jeste li oduvijek zamišljali takvo nešto?
Plac je bio uvjet, a kad smo pronašli ovaj prostor znali smo da je to to. Čekali smo ga preko godinu dana. Plac je živi organizam, s ljudima, mirisima i ritmom grada.
Što vas najviše živcira, a što najviše veseli u radu?
Živciramo ponekad jedni druge, ali se super zabavljamo i veseli nas atmosfera u bistrou i što su ljudi prepoznali da je najbitnije da se svi osjećaju ko doma.
Koje pogreške su vas najviše naučile?
Nama je ugostiteljstvo relativno novo, dolazimo iz svijeta umjetnosti, kazališta, produkcije, evenata. Naučiš da je najbitnije donijeti odluku pa makar bila i kriva. I da se idući put sjetiš ne ponoviti istu pogrešku. I da uključiš super ljude, obožavamo naše kolege i dolazimo na posao s veseljem.
Kako se nosite s danima kad kreativnost jednostavno ne dolazi?
Imamo sreće što smo dosta kreativni svi u timu. Ako zapneš s nekim jelom prošetaš po placu i malo porazgovaraš s ljudima, a nekad jelo ni ne mora biti kreativno. Dapače, može biti jednostavno i ukusno, a dok kuhamo ili spremamo bistro tada nastaju kreativne ideje o sadržaju, uređenju, vođenju društvenih mreža, potencijalim događanjima. I recimo jako volimo naš Instagram. Ipak je puno opušteniji nego na drugim poslovima kojima se bavimo.
Kako biste usporedili rad u ugostiteljstvu s onime što ste radili prije?
Još uvijek radimo. Romano je glumac i redatelj, ima svoje kazalište i iskustva u produkciji, a Pavla u organizaciji raznih kulturnih događanja, event managementu i marketingu tako da nam je to pomoglo u svemu. Pristup je zapravo isti. Napraviš sve što možeš i nadaš se da će publika to prepoznati. Najsretniji smo što je bistro ispao točno onako kako smo zamišljali i da postoje ljudi koji su htjeli baš takvo mjesto.
Kako ste se odlučili na tako velike promjene karijere?
To je više bio osjećaj. Već godinama kuhamo i okupljamo prijatelje u našim domovima. Ohrabrili smo se na adventu prije 3 godine gdje su ljudi prepoznali našu ideju pa je idući korak bio bistro. Mjesto gdje se možemo sastajati cijelu godinu. Naše “stare” karijere još uvijek postoje, dvoje nas je i netko od nas je uvijek tu, volimo držati stvari pod kontrolom, pomoći ali i raditi, a tu su i naši zaposlenici u koje imamo veliko povjerenje.
Kako definirate uspjeh ili kako se to mijenjalo kroz godine?
Da radiš ono što voliš, ali da imaš i vremena za sebe, odmor i putovanja. Kad smo bili mlađi htjeli smo raditi što više, a sad što manje, ali kvalitetnije.
Što je nešto od čega nikad ne odstupate (u životu ili poslu)?
Pokušavamo ne raditi kompromise kad se radi o kvaliteti. I da ne radimo stvari koje nas ne vesele i ne vjerujemo u njih.
Koji su vam planovi za dalje? Kako vidite nastavak ove priče?
Bistro je otvoren tek nedavno, u rujnu 2025. Ima tu još posla, popravaka i realizacija nekih ideja koje su vezane uz bistro. Tu je uskoro i proširenje na još jednu prostoriju u kojoj će se održavati razne radionice, prezentacije, ali i dodatno mjesto za naše goste. Ostat ćemo mali i slatki, ali ipak s nekim dodatnim mogućnostima.
