Nema puno ljudi koji se usude slijediti svoj put, bez obzira na početne nesigurnosti, neizvjesnost i sve ono štp dolazi kad slijedimo nekonvencionalne puteve.
Ovaj mjesec odlučili smo posvetiti osobama koje su unatoč svemu odlučile slijediti svoje snove i kad nije bilo jasno kako će to točno uspjeti. Kažu da je potrebno desert godina za uspjeh preko noći, ali potrebno je još puno toga. Danas je ipak normaliziranije traženje svog idealnog posla, ili načina života, puno više nego ikad prije, ali to ne znači da je ono što je potrebno lakše.
Upravo zato je tema mjeseca “Oni koji su odabrali drugačije”, a riječ je o ljudima čiji rad pratimo, koji su nam ispirativni i čija razmišljanja želimo prenijeti.
Enom Mihoci koja sa suprugom Davidom čini dou Mihoci studia – destination fotografa vjenčanja. Putuju stalno i obilaze daleke i egzotične destinacije gotovo pa na mjesečnoj bazi.
S Enom smo već razgovarali, a intervju možete pročitati ovdje. Ovaj put željeli smo čuti njena razmišljanja upravo o ovoj temi: kako se odlučiti slijediti svoje snove unatoč toj nesigurnosti i strahu što većinu ljudi drži na mjestu u strahu da nikad ni ne pokušaju.
Što ljudi ne vidi kod poduzetništva?
Puno, puno rada i odricanja, pretapanje poslovnog i privatnog života ponekad bez jasne granice, radno vrijeme koje je vecinom puno duže od standardnog radnog vremena, ogroman osjecaj odgovornosti za svoj biznis i klijente bez obzira na okolnosti.
Je li vlastiti put lakši izbor i koja su vaša iskustva kod početaka?
Za mene je vlastiti put uvijek lakši jer je to put vlastitog srca i ne mogu pojmiti nikakav drugi put. “Lakše” često nije doista lakše, ali ni ne mora biti. Moja teorija je da je lakše uvijek nesto sto zaista voliš i gdje te srce vodi. Sve ostalo je teško.
“Moji pocetci bili su intenzivni i iskreno uopce nisam razmišljala o tome sto je lako, a sto tesko i samo sam isla naprijed i radila preko vremena da bih postizala svakim danom bolje rezultate. Hvatala sam svaku priliku i ulagala svu svoju energiju.
Danas radim puno fokusiranije, štedim energiju za ono sto mi je doista bitno i onda u to ciljano ulazem najbolje sto znam i mogu. “
Prema iskustvu, kako prepoznati što želimo i koliko su česte sumnje usput?
Ponekad je doista nejasno znati točno što želimo i to je ok i dio procesa. Mislim da je bitno naučiti slušati svoju intuiciju prije svega i prepustiti se, biti spremna i na krivi put jer se uvijek možeš vratiti na pravi. Najgore od svega je uopće ni ne pokušati. Iz te pozicije zaista ne možeš ništa. Sumnje su sastavni dio puta, kao i ljudi koji će ti uvijek savjetovati da nešto “trebaš” ili “ne trebaš”. Znam da zvuči gotovo nemoguće, ali pusti druge ljude i njihove sugestije. Svatko od nas ima svoju mapu i većina ljudi isključivo djeluje iz te mape i vlastitog iskustva, koje je na neki način ograničeno.
Sjeti se da su svi veliki poduzetnici prije svega bili sanjari. Oni ljudi kojima je doista stalo do tebe će te poticati i navijati za tebe čak i kad padneš. Kreni hrabro svojim putem i slušaj sebe, uz povremeni check-in kako se osjećaš.
Koliko se mijenjala tvoja definicija uspjeha s godinama?
To je pitanje koje si svako malo nanovo postavljam. Što je za mene uspjeh. Zanimljivo mi je pratiti taj tijek vlastite evolucije kako se s vremenom konstantno mijenja ta definicija, a uz to i moji prioriteti.
U početku krećes s nekom željom dokazivanja, sebi ili drugima, s vremenom otpustiš tu zelju i razmisljaš o svojoj svrsi na ovom svijetu. Koliko ispunjujem svoju svrhu, to je na neki nacin mjerilo mog uspjeha. Koliko sam u konačnici zadovoljna i sretna vlastitim životom, koliko mirno i stabilno zivim i koliko se osjećam ispunjeno, to je moj uspjeh.
Koja je najvrednija lekcija na putu?
“Tek nedavno sam osvijestila koliko su važni porazi, jednako koliko i pobjede. Naučiti se gubiti, griješiti, biti nesavršena i ranjiva, a onda jačati taj mišić otpornosti. Nitko ne raste samo s pobjedama i ugodom. Nelagoda je nešto što te najviše uci i rasteže i ona ti je itekako potrebna da bi bilo sto postigla.”
Uz to bih navela i važnost maštanja i snova. Ne postoje preveliki ili nedozvoljeni snovi. Uvijek sam si dozvolila sanjati i toliko tih snova sam do sada ostvarila da se naježim svaki put kad se sjetim koje su mi se sve “nemoguće” stvari do sada manifestirale.
Fotografije: Mihoci studios, privatna arhiva
