/Piše: Anamarija Virant/
Jedan swipe i već ste unutra. Savršeno filtrirane fotografije jutarnjih kava, luksuznih putovanja, nasmiješenih lica, uspjeha i ljubavi. Sve to iz tuđih života. Društvene mreže postale su platforme za svojevrsni voajerizam, nesvjesno natjecanje i opsesiju tuđim životima. Ali, zašto smo toliko fascinirani time što rade drugi ljudi? Kako su algoritmi društvenih mreža iskoristili našu prirodnu radoznalost i pretvorili je u naviku koja nas polako troši iznutra?
Fenomen koji nije novi, ali u digitalnoj eri je sve veće
Voajerizam nije nov pojam, ali u digitalnom dobu poprimio je novu dimenziju. Prije interneta, gledanje u tuđe živote bilo je ograničeno na pričanje susjeda, tabloide ili povremene poglede kroz prozor. Sjećate se dana kada se trčalo na kiosk po novine ili kad smo stvarno jedva čekali novine kod frizera da pročitamo o stvarima koje nas inače “ne zanimaju”. Danas, zahvaljujući društvenim mrežama, imamo neograničen pristup tuđim životima, i to u realnom vremenu. Naš feed je postao kino u kojem zavirujemo kroz prozore – samo su staklo zapravo pikseli. Ali, zašto to radimo naročito kad znamo da nam škodi i da ne bi trebali? Situacija je kompliciranija nego što mislimo.
Psiholozi tvrde da je voajerizam dijelom urođena ljudska osobina. Evolucijski gledano, ljudi su uvijek pratili što drugi rade kako bi naučili, preživjeli ili se uklopili. Ali, naravno, u digitalnoj eri, gdje je sve dostupno u nekoliko sekundi, ta urođena znatiželja pretvorila se u ovisnost koje možda nismo ni svjesni. Svaki put kada otvorimo Instagram ili TikTok, algoritmi nam serviraju najprivlačnije scene iz tuđih života, stvarajući iluziju da je sve dostupno – osim našeg vlastitog savršenstva kojem toliko težimo dok gledamo kako ga drugi imaju.
Društvene mreže kao alat usporedbe
Jedan od najvećih problema društvenih mreža je njihova sposobnost da nas tjeraju na uspoređivanje. Vidite frendicu kako pozira na egzotičnoj plaži, dok vi sjedite za radnim stolom? Osjećaj nije baš idealan. Netko objavljuje novi stan, luksuzan auto ili romantičnu večeru kad ste vi s prehladom ispred Netflixa. U tom trenutku počinjemo se pitati: Što nije u redu sa mnom? Zašto moj život nije tako uzbudljiv?
Studije pokazuju da je ovo izravno povezano s porastom depresije i anksioznosti, posebno kod mladih. Prema istraživanju Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), stopa depresije kod adolescenata u SAD-u skočila je za više od 50% od 2010. godine, kada su društvene mreže počele dominirati našim životima. Istovremeno, britansko istraživanje iz 2024. otkrilo je da 67% korisnika osjeća zavist ili nesigurnost nakon pregledavanja tuđih profila.
Ali, jesu li ti savršeni životi stvarni? Većina sadržaja na društvenim mrežama pomno je izrežirana – od biranja najboljih kutova i filtera do kreiranja narativa koji izaziva divljenje. U stvarnosti, iza tih fotografija mogu stajati neprospavane noći, dugovi, nesigurnosti i problemi koje nikada nećemo vidjeti. Čak i ako ne stoje, sigurno nije SVE idealno.
Algoritmi koji znaju više od nas
Ti apstraktni algoritmi za koje su čuli i oni koji su povremeni posjetitelji društvenih mreža, dok ih oni koji se njima bave pokušavaju shvatiti. Kako god bilo – dizajnirani su tako da održavaju našu pažnju, bez obzira na sve – to im je doslovno glavni zadatak i svaki dans e unapređuju načini kako zaokupiti našu pažnju. Što više vremena provedemo na platformi, to više podataka o nama algoritmi prikupljaju i oblikuju naš feed tako da nas uvijek drži zainteresiranima. Iako toga možda nismo ni svjesni.
Znate svi - ako jednom pogledate video o luksuznom odmoru, algoritam će vam početi prikazivati još više sadržaja o putovanjima i sve ćete više misliti da vam baš to strašno fali za sreću. Možda. Ali, to nas uvlači u usporedbe i nezadovoljstvo vlastitim životom. Na kraju, ne samo da se osjećamo gore, već smo i potaknuti na kupnju nečega što će nam sigurno riješiti “probleme.”
Mentalno zdravlje rapidno opada
Društvene mreže, osim što oblikuju naša očekivanja, ozbiljno utječu na naše mentalno zdravlje. Fomo nas tjera da stalno provjeravamo što drugi rade, kako bi bili sigurni da ništa nismo propustili. Ali, jasno je – što više vremena provodimo gledajući tuđe živote, to manje uživamo u vlastitom.
Osim toga, zavist i nesigurnost koje proizlaze iz tog uspoređivanja mogu izazvati ozbiljne posljedice. Mnogi korisnici priznaju da brišu fotografije koje ne dobivaju dovoljno lajkova, ili da kreiraju objave s ciljem dobivanja potvrde i priznanja. Mali dopamin kik sa svakom notifikacijom.
Je li vrijeme za detoks?
Kako stati na kraj ovoj ovisnosti? Detoks od društvenih mreža postao je popularan trend posljednjih godina iako sama potreba za detoksom i najavljivanjem istog dovoljno govori o veličini našeg problema. Sve više ljudi odlučuje se na povremeno brisanje aplikacija, isključivanje notifikacija ili ograničavanje vremena provedenog online. Predlaže se i svjesno korištenje mreža – stavljanje fokusa na interakciju s prijateljima i obitelji, umjesto na pasivno pregledavanje sadržaja.
Ali, neki vjeruju da prava promjena mora doći od samih platformi. Treba zahtijevati transparentnost u vezi algoritama, smanjivanje manipulativnih taktika i promociju zdravih online navika. Koje su šanse da se to stvarno dogodi? Vjerujem da svi mislimo jednako pa bolje da sami osvijestimo što nam uspoređivanje donosi.
