PROČITAJ

Ova “wannabe” situacija pokazala je da su promjene moguće

11. stu
a kolumna

/Piše: Anamarija Virant/

Ovaj vikend na primjeru jednog online magazina imali smo priliku saznati kako sve, kad tad, dođe na naplatu, ali i koliko nekad neprihvatljive stvari mogu trajati prije nego se nađe nekoliko hrabrih individua i to promijeni u nekoliko sati. 

Izolirani slučaj ili realnost mnogih?

Kao i veliki broj vas, pratila sam cijeli rasplet situacije oko izvjesnog magazina koji se ispostavio kao leglo mobbinga, lažnog feminizma i kojekakvih mučnih situacija koje su prolazile zaposlenice i zaposlenici tamo. Dvije hrabre žene su istupile i ispričale svoja iskustva –  na to se javilo još njih na desetke i postigao se momentum, lavina je pokrenuta. Na to su se, srećom, uključili i influenceri koji su se masovno odlučili odreći nominacija (što je jako doprinijelo širenju). 



Ono što je meni upalo u oko je dosta objava s “triger warning” oznakom – opravdano. Kao što su mnogu već istaknuli – medijska i modna industrija često su okrutan sport koji nije “for the weak” ili smo barem to normalizirali. Vjerujem da je doslovno barem 80% nas koji smo se ikad susreli i radili u spomenutoj industriji iskusili jedan od tih krasnih benefita koji jednostavno “dolaze s poslom”. I cijeli narativ koji se provlači već godinama da moraš biti sretan i zahvalan da si se uopće našao tamo – da ti je dana prilika. U spomenutim ispovijestima žena koje su se hrabro javile i istupile svaka sa svojim iskustvom koje se nikad nije trebalo dogoditi – ističe se jedna stvar koja je, vjerujem, poznata prevelikom broju ljudi iz industrije – očekivana dostupnost od 24/7 jer “to je takav posao”. Jer svi sve poznaju i ne želiš se zamjeriti. Bolje je malo istrpjeti jer to je normalno i svi smo tako. I malo po malo, situacija po situaciju normalizirani su često nenormalni standardi industrije koja se svojim temama i kampanjama vrlo često bavi ljudskim pravima i “lijepim temama” dok je iza zatvorenih vrata nekad sušta suprotnost. I iako su takvi ljudi u manjini – često cijelo iskustvo obojaju u ružno i ostavljaju trajne posljedice pojedincima koji su se s njima susreli. 

Dokaz da su promjene moguće

Iako ovo sad može naoko izgledati lagano – kao, samo treba podijeliti stvari na Instagramu i sve će se pokrenuti – situacija nije ni približno tako jednostavna. Nažalost. Jer, ne samo da je za ovo potrebna ogromna hrabrost, unatoč velikoj potpori na koju su naišle – i dalje je tu realna doza rizika da će se stvarno ostvariti zlokobna “nećeš više raditi” izjava. 

Ali i ja, koja sam jučer cijeli dan pratila temu sam ostala oduševljena pomakom koji se dogodio, količinom ljudi koja je istupila i kako su promjene stvarno moguće. Jer, prečesto se čini da mi kao pojedinci ne možemo utjecati jer je “to jednostavno tako”. Ali, jučer smo svi mogli vidjeti da to nikako nije istina. 

Jedni bez drugih ne postojimo

Mediji ne postoje bez brendova i čitatelja i brendovi teško mogu biti relevantni bez medija. Kad u cijelu priču uključimo influencere koji su zapravo mediji s često puno većim utjecajem dobijemo jedan krug osoba koje međusobno ovise jedna o drugoj. Kako bi, u zdravoj atmosferi i trebalo biti jer svi smo u jednoj industriji i svi, na kraju dana, imamo isti cilj – zadovoljstvo klijenta. 

Izvana, oni koji prvi put kroče u industriju – vide glamur, zabavne projekte i sjaj. A zapravo je, nažalost često, miljama daleko od toga. 

Činjenica je da su honorari (pre)često premali, rokovi prekratki, a očekivanja nerealno visoka. A negdje usput se zna izgubiti ono najvažnije -smisleni  sadržaj. I dok se ta ionako previsoko podignuta ljestvica svakim danom podiže sve više – ispaštaju, naravno, oni zbog kojih se cijeli iluzorni kotačići uopće i mogu okretati – zaposlenici. I novinari i novinarke, fotografi, modeli, stilisti. Svi oni koji “trebaju biti sretni da su dobili priliku”, a realno nose cijelu industriju na svojim leđima gdje često od nemogućeg izvode moguće više ni sami ne znajući kako. 

Negdje usput, normaliziralo se nenormalno i svi smo to nekako prihvatili. Negdje usput, da bi radili ono što volimo prihvatili smo da je okej da nas se tu i tamo izrabljuje, podcjenjuje jer “sve je normalno, nije ovo za svakoga.” Samo ponekad – pa je kao okej. 

Ovim se ne skreće pažnja s krivaca kojih je, svi znamo, puno više od dvije osobe koje su se našle imenom i prezimenom pred svima, ali je podsjetnik da je puno ruku potrebno da bi se svi kotačići okretali i da bi sve funkcioniralo. I mediji nisu jedini, svi koji su se zatekli u agencijama susreli su se, u manjoj ili većoj mjeri sa sličnim stvarima. A sve pod krinkom jednakosti i “dinamičnog posla”. Bez ljudi, nema ni posla ni industrije ni kampanja ni evenata ni suradnja ni fotki – ničega. 

Kao i svi, nadamo se da će ovo biti prvi korak u promjenama na bolje koje će osigurati pravedne uvjete za sve, ugodna radna okruženja i posljedično smislenije sadržaje čija količina ne tjera ljude izvan svake normalne granice.

I za kraj, ovo je priča o onima koji sad zaslužuju prozivanje – svi divni ljudi kojih svakako ima i koji svojim primjerom pokazuju da je moguće drugačije su oni koji mijenjaju i koji će na kraju promijeniti sve na bolje, korak po korak. 

Fotografije: Pinterest



Teme