Koliko puta smo rekli “moram još malo raditi na tome”, “nisam još spremna” ili “trebam još samo ovo”? Sigurno smo barem jednom pomislili da ćemo nešto napraviti kad stvari budu “savršene”. U svim tim trenucima, perfekcionizam postaje naša najdraža isprika. Možda se čini kao izgovor da ne poduzmemo ništa dok ne dođemo do stanja potpune spremnosti, ali zapravo perfekcionizam postaje način na koji izbjegavamo izlaganje, nesigurnost i što je najvažnije – neuspjeh. I tako ostajemo u stalnom ciklusu uvijek čekamo da bude bolje, savršenije, a nikad ne poduzimamo konkretne korake.
Zaštitni mehanizam
Ako se osvrnemo na najvažnije trenutke našeg života, često možemo primijetiti da smo previše čekali na pravo vrijeme da nešto napravimo. Mogli smo na ideji djelovati odmah, mogli smo probati. Ali strah da neće biti dovoljno dobro je uvijek prisutan. Možda ste to iskusili kada ste htjeli napraviti prvi korak u nekom novom projektu, napraviti promjenu u karijeri ili jednostavno reći nekoj osobi ono što stvarno mislite. Bez obzira na okolnosti, perfekcionizam nas vodi prema razmišljanju da bi sve trebalo biti savršeno prije nego što poduzmemo bilo što.
I tako, perfekcionizam postaje naša najjača zaštita od svih nesigurnosti. Bez obzira koliko bili talentirani, motivirani ili inspirirani, uvijek smo podsvjesno uplašeni da bi naš pokušaj mogao biti neuspješan. I to je ta sigurna zona jer nikad zapravo nismo spremni. što onda? Što ako ne budemo dovoljno dobri? Ta pitanja nikada ne prestaju, a naša reakcija na njih postaje savršenstvo. Želimo kontrolirati sve, želimo da ishod bude predvidljiv, pa čak i ako to znači da ćemo stati i čekati dok sve ne bude “ispravno”. Ali da li je ikad “ispravno” i što to uopće znači? To je samo konstrukcija koju sebi postavljamo da bismo ostali u sigurnoj zoni, u prostoru gdje možemo reći: “Još nisam spremna.”
Kultura čekanja na savršenstvo
Ali, što nas je dovelo do ovakvog načina funkcioniranja? Možda nesigurnost, možda strah, a možda pogled na sve te savršene živote oko nas. Živimo u društvu lažnog savršenstva, uspjeha i traženja validacije. Osim toga, živimo u društvu u kojem svatko o svemu ima mišljenje i istina je da je velika vjerojatnost da će se možda (vjerojatno) pojaviti netko tko vas neće odobravati. Baš zato, ako to nešto dovedemo do savršenstva – onda neće biti prilike za to.
