U vrijeme blagdana, umjesto da budemo prisutni, odmaramo i družimo se, mi smo prestimulirani i pod stresom. Kako naš način života tome pogoduje? Konzumiranje bilo čega je pasivna aktivnost, a sve što je potrebno za konzumaciju je naša pažnja i vrijeme. “Samo to”, dakle čini se poprilično mali efort koji se traži od nas. Konzumacija je postala lakša nego ikad. Zapravo, toliko je lagana da je postalo teže ne konzumirati ništa.
Sve oko nas je tu s ciljem da dobije našu pažnju
Naša pažnja je najvrjednija valuta. U svrhu prodaje, pogleda, podataka, što god. Svijet je danas dizajniran tako da je sve prilagođeno konzumaciji. Društvene mreže, televizija, video igre i slične platforme omogućuju nam da prebacimo odgovornost na vanjski svijet. Uzimamo sadržaj i informacije koje nam dolaze, ali rijetko razmišljamo o tome kako one utječu na našu unutarnju ravnotežu i percepciju svijeta. I tako umjesto da stvaramo i aktivno sudjelujemo u vlastitom životu naša mišljenja i način. Za vrijeme blagdana to je sve još naglašenije. MORAMO sve inače ne radimo dovoljno i propuštamo čaroliju blagdana.
Brzoj konzumaciji da budemo točniji, a konzumacija je toliko pasivna da se lako uvuče u naše rutine i svakodnevicu. Ono što je čovjeku stvarno prirodno je kretanje, stvaranje, ispitivanje vlastitih limita. Ali, kroz ovaj sjedilački način života u kojem nam je sve dostupno konzumiranje postalo novi oblik funkcioniranja i zbog toga postajemo depresivni.
Prekomjerno konzumiranje sadržaja, bilo digitalnog, materijalnog ili emocionalnog, može nas dovesti do stanja mentalne iscrpljenosti. Umjesto da aktivno stvaramo, provodimo vrijeme preplavljeni informacijama koje često nisu povezane s našim stvarnim potrebama. Prekomjerno gledanje društvenih mreža može izazvati osjećaj nesigurnosti i neadekvatnosti, jer stalno uspoređujemo svoj život s idealiziranim prikazima života drugih.
S druge strane, kada stvaramo, ne uspoređujemo se s drugima. Naša pažnja je usmjerena na unutarnji proces i osobnu ekspresiju. Naša kreativnost postaje naš most prema svijetu, stvarajući osjećaj postignuća i unutarnje ispunjenosti. U tom procesu dolazi do oslobađanja od vanjskih pritisaka i očekivanja, što nam omogućuje da budemo autentični i prisutni u svom životu.
Blagdani – vrijeme kad to dolazi najviše do izražaja
Blagdani bi trebali biti vrijeme koje doživljavamo srcem, no često ih doživimo glavom. Planiranje, brige i osjećaj da sve mora biti savršeno umjesto da budemo prisutni u trenutku, tada naša prestimuliranost dolazi do izražaja. Samo upijamo što bismo trebali, s malo prilike za pravi predah. Svjetla koja trepere već početkom studenog, popisi poklona, planiranje večera, društvene mreže pune tuđih savršenih blagdana, sve nas stalno podsjeća na to da bismo trebali biti sretni, savršeni, organizirani, a zapravo smo umorni prije nego što blagdani i počnu. Umjesto da osjetimo miris cimeta u zraku, osjećamo pritisak da taj miris mora biti savršen. Umjesto da se radujemo druženju, razmišljamo o tome je li sve zapisano, je li sve pripremljeno, je li sve dovoljno dobro.
Prestimuliranost se ne događa samo zbog vanjskih podražaja, gužve, dekoracije, pjesme koje se vrte na radiju od studenog, već i zbog onog što se događa u nama. Uspoređujemo se i tražimo tu čaroliju na krivim mjestima. Misli o tome je li dar dovoljno poseban, hoćemo li biti dovoljno dobri domaćini, hoće li svi uživati, hoće li sve ispasti kako smo zamislili. Taj unutarnji monolog neprestano nas drži u stanju napetosti, stalnog nadziranja i kontrole. I baš kao u svakodnevnom životu, gdje većinu vremena provodimo konzumirajući sadržaje bez prisutnosti, blagdani samo pojačavaju taj obrazac. Svaki podražaj postaje pozivnica da ne budemo ovdje i sada, da ne osjetimo što se stvarno događa, da zaboravimo na vlastiti dah, na vlastito tijelo, na vlastiti mir.
Posljedice su nedostatak blagdanskog osjećaja
Posljedice su očite. Umjesto da se radujemo trenutku s prijateljima ili obitelji, brinemo o tome hoće li kolači ispasti savršeno ili je li stol dovoljno dekoriran. Umjesto da uživamo u šetnji po gradu, osluškujemo vlastite misli i planiramo idući korak. Tijelo je umorno, um je napet, a sve što želimo je opustiti se i uživati.
Ali, i u toj preplavljenosti postoji mogućnost da se prisjetimo suštine. U tome da je važno ono što imamo, a ne ono što nemamo i da, na kraju dana, nije ni važno kako bi trebalo izgledati, nego kako stvarno je.
Fotografije: Pinterest
