Promjena posla je ultimativni novi početak – barem ga tako gledamo. Novo okruženje, ljudi – sve. Ali znamo da honeymoon faza traje maksimalno šest mjeseci – što onda nakon toga?
Promjena posla i potencijalno razočaranje koje s tim dolazi
Velika većina ljudi ne pristupa lako promjeni posla. To nije jednostavno, nosi pun o toga sa sobom naročito ako smo na tom random mjestu proveli godine i godine. Gledali iste ljude, vozili se istom rutom i proživljavali slične dane. Osim toga, ako smo na nekom poslu proveli nekoliko godina ( a da ne govorimo o većem vremenskom periodu) – onda sigurno nije bilo baš tako nepodnošljivo. Sigurno je bilo pozitivnih stvari, a ako ništa drugo bilo je pozitivno. Nedavno sam pročitala da strah od odlaska ne leži nužno u samoj promjeni nego u strahu od pogreške – da će nam na novom mjestu biti još gore. I to je glavni razlog zašto puno ljudi ni ne pokuša – da iz lošeg ne odu u još gore. I, to je potpuno legitiman razlog – možda, stvarno bude gore.
Kad se ipak prelomi
Ali, što kad jednom presiječemo i stvarno damo otkaz radi drugog, navodno boljeg posla i na tom novom mjestu kojeg smo si htjeli shvatimo da nam je gore? Najgore u toj situaciji se dogodilo. Stvarno je gore nego smo mislili? Kolege su “gori” nego na prošlom poslu, posla je generalno više i osjećamo se prevareno. Kako je to moguće?
Što je razlog i kako izbjeći da se ovo dogodi?
Promjena posla često se doživljava kao novi početak, prilika za osobni i profesionalni rast te bijeg od frustracija na starom radnom mjestu. No, unatoč početnom entuzijazmu, mnogi ubrzo shvate da nisu pronašli ono što su tražili. Razlozi zbog kojih mijenjamo posao nerijetko se ponavljaju, a s njima i razočaranje koje dolazi kada shvatimo da su problemi ostali isti, samo u drugom pakiranju. Zašto se to događa? Jedan od glavnih razloga leži u pogrešnim očekivanjima. Kada se suočimo s nezadovoljstvom na radnom mjestu, lako je povjerovati da će novo okruženje automatski riješiti sve probleme. No, ako se uzrok nezadovoljstva krije u vlastitim radnim navikama, načinu komunikacije ili stavu prema poslu, novi ured i kolege neće donijeti željenu promjenu. Umjesto toga, stari obrasci ponašanja ponovno izlaze na površinu, stvarajući osjećaj da se zapravo ništa nije promijenilo.
Kako je to moguće?
Drugi faktor koji često dovodi do razočaranja je površno istraživanje novog poslodavca. Mnogi se fokusiraju na visinu plaće ili prestiž tvrtke, zanemarujući kulturu radnog okruženja, način upravljanja ili realna očekivanja koja će im biti postavljena. Uslijed toga, nakon početne euforije, dolazi do suočavanja sa sličnim ili čak težim izazovima nego prije. S vremenom se može javiti osjećaj da su promijenili samo adresu, dok su se svi problemi preslikali iz starog u novi sustav. Tu je i pitanje unutarnjih konflikata i profesionalne neispunjenosti. Ako su razlozi nezadovoljstva vezani uz dublju nesigurnost, manjak svrhe ili nedostatak pravog interesa za struku, promjena posla neće riješiti taj osjećaj praznine. Umjesto da istraže vlastite vrijednosti i dugoročne ciljeve, mnogi ljudi biraju vanjske promjene koje donose privremeno olakšanje, ali ne i trajno zadovoljstvo.
Može biti idealno rješenje, ali treba biti svjestan quick fikseva
Ovo sve ne znači da promjena posla nikad nije rješenje. Dapače, svi znamo da nekad i vrlo često je. Ali ako se odluka donosi kao brzo rješenje za neke dublje stvari i nezadovoljstva – upravo novi posao može na prvu biti idealno rješenje za baš sve naše probleme – e onda bi se mogli poprilično zeznuti.
