PROČITAJ

Promjene nikad nisu lake, ali mogu ti donijeti točno ono što trebaš

09. svi
a entrepreneur

/Piše: Anamarija Virant/

“Sinkronicitet u smislu poslovnog puta nije koincidencija, jer ima analogiju i u načinu razmišljanja. U isto vrijeme smo prolazili kroz individualne transformacije i bilo je samo pitanje vremena kada ćemo to prepoznati.”

Gabi Farčić, Mladen Udovičić i Manja Žutić lica su koja stoje iza novog Portabl studija. Nakon godina rada u renomiranim marketinškim agencijama, odlučili su da svoj put žele nastaviti graditi samostalno i okušati se u vlastitoj priči.

Nekad je nevjerojatno kako se život posloži da nas odvede u pravom smjeru i na put nam stavi ljude koji nam u tome mogu pomoći. Manja, Mladen i Gabi napustili su svoje poslove otprilike u isto vrijeme i iako su prijatelji godinama nisu zajedno donijeli odluku o promjenama u karijeri. Kako su se periodično viđali i družili, shvatili su da su u istim fazama poslovnog života – željni promjene i novog poslovnog zaleta. Tako se rodila ideja o Portabl studiju koju su realizirali ove godine.

Svatko od njih, stručnjak u svom području, svaki sa svojim jedinstvenim talentima, perspektivama i iskustvima, ali svi usmjereni prema istom cilju.

Pričali smo o novim počecima, pronalaženju nove poslovne i životne strasti, ali i o stanju u industriji i načinu na koji od sad žele stvarati i raditi.

Ova priča je i meni bila dobar podsjetnik da nekad samo treba skočiti, slijediti svoj osjećaj i vidjeti što će se dogoditi putem. 

 

Vaša priča zanimljiva je zbog nekoliko faktora, ali meni posebno zanimljiv dio u kojem se svi troje odlučujete na odlazak iz agencijskog sustava i mijenjanje smjera u karijeri – u isto vrijeme. Kako je do toga došlo?  

Gabi : Glavni katalizator promjena za mene je bila pandemija. Posla je na svu sreću bilo puno obzirom da su se klijenti prilagodili i usmjerili na digitalne i tv kanale oglašavanja. Prilika za rad u miru i sigurnosti svog doma bez svakodnevne kakofonije i distrakcija bila je za mene na trenutke utočište, ali i povratak onom što stvarno volim. Vrijeme u kojem se mogu fokusirano, precizno i promišljeno posvetiti svim detaljima koji su mi važni u dizajnu bilo mi je neprocjenjivo. Privatno, to je bilo razdoblje introspekcije i filtriranja, “deep dive” u razne teme. Kad je došlo vrijeme povratka u ono što smo nazivali normalnim odjednom sam morala izaći iz tog svog svijeta. Nakon dvadeset pet godina u industriji na trenutke sam osjećala kao da se vraćam u Beigbederov roman, ali s balkanskim twistom. Sve je bilo isto, a ja sam bila potpuno drugačija. Mozak je inzistirao na onom što moram, a tijelo je govorilo da je dosta moranja i da posložim prioritete. Arsen bi rekao “Čistim svoj život od nepotrebnih stvari…” To je bio jedini način kako bi napravila mjesta za sebe i ono što želim.

Manja: Pa zapravo je dosta slično bilo i kod mene. U istom periodu, dakle kad se dogodila pandemija i rad od kuće, shvatila sam koliko sam produktivnija i sretnija kada si posao velikim dijelom sama organiziram. To je bio period u kojem sam, zbog prirode usluga svojih klijenata, radila više nego ikad, a bila sretnija nego ikad. Osjećaj da si u danu mogu rasporediti obaveze kako želim, napraviti si ručak i pojesti ga sa svojim sinom i partnerom ili samo malo prošetati, učinio je čuda za mene. 

 

"Bila sam čak i u situaciji da sam razmišljala - što dalje? Volim li ja više uopće ovaj posao? Želim li ovo raditi u životu? Ili možda samo želim stvari raditi na drugačiji način? Teško je ponekad, kad si stalno u nekom nametnutom tempu, malo se odmaknuti od svega i pogledati big picture da bi osvijestio što i kako želiš raditi."

Manja Žutić

Mladen: Da, neobično je da su nam se slične stvari dogodile u isto vrijeme. U mom slučaju me je zamor rutinom doveo do zaključka da mi je potrebna promjena. Umjesto uzbuđenja, kreativni rad mi je postajao teret. Razmišljanje o idućim koracima me je dodatno stresiralo tako da sam se osjećao kao da sam u nekom začaranom krugu. Shvatio sam da cijelu temu trebam staviti na pauzu i da se, prije nego odlučim što dalje, trebam dobro odmoriti kako bih osigurao prostor za novu energiju i kako potez koji povučem ne bude iz straha ili nekog grča. Uobičajena dva tjedna ljetnjeg godišnjeg mi nisu bila dovoljna, stoga sam donio odluku da uzimam slobodno ljeto s vjerom da će se nakon toga stvari nekako posložiti.

 

"Slobodno vrijeme, koje mi je odjednom bilo na raspolaganju, vratilo mi je fokus na druge aktivnosti koje me vesele izvan posla. Shvatio sam da moram u budućnosti dodatnu pozornost obratiti na to da tokom rada ne ponavljam obrasce koje su me dovele do zamora. Nakon odmora, posao se prirodno vratio u moj život. Novim projektima sam pristupio odmoran i s velikom dozom entuzijazma kojeg s lakoćom održavam.“

Mladen Udovičić

Nakon tih životnih promjena, kako je došla i zadržala se ideja o osnivanju vlastitog studija? 

Mladen: Dugo se poznajemo i družimo. Radili smo zajedno u istoj agenciji i iako su nam se poslovna okruženja promijenila u jednom trenutku, privatno smo održavali prijateljski odnos. Prošle godine smo se svi našli u istoj situaciji i shvatili smo da bismo svojim setom vještina izvrsno nadopunjavali jedno drugo. Dobro se razumijemo, imamo slične vizije u poslu i očekivanja. Uzbuđivala nas je činjenica da sami možemo birati članove tima i shvatili smo da bi bila dobra ideja da opet budemo kolege. Kad smo pričali o temama koje podrazumijevaju osnivanje studija, shvatili smo da smo na istoj valnoj duljini oko puno stvari i da samim time imamo preduvjete za dobru priču s kojom možemo puno toga ponuditi.

Manja: Nekako vjerujem da, kad ti odlučiš da želiš promjenu i drugačije stvari za sebe i kad slušaš sebe – pojave se prilike, ljudi i situacije za koje prije ne bi rekao ni da su moguće. Vjerujem da se to dogodilo nama i da smo se svi u pravo vrijeme našli u situaciji u kojoj smo spremni na taj novi korak i promjenu. Kako se naše vještine, znanje i iskustvo u različitim područjima savršeno nadopunjuju u svemu, nije više bilo dvojbe. Nakon naše odluke stvari su se samo pokrenule.

Gabi: Sinkronicitet u smislu poslovnog puta nije koincidencija, jer ima analogiju i u načinu razmišljanja. U isto vrijeme smo prolazili kroz individualne transformacije i bilo je samo pitanje vremena kada ćemo to prepoznati obzirom da već dugi niz godina privatno gravitiramo jedni drugima.

U kreativnom poslu, naročito kad pričamo o agencijama – često je tu toliko posla, izazova raznih klijenata, da se uloviš u situaciji u kojoj zapravo jako mali dio vremena radiš ono što te stvarno veseli. Kako gledate na to? 

Gabi: Velike agencije rade s klijentima koji raspolažu velikim budžetima. S jednim klijentom smo, Manja i ja, zamalo letjele u svemir jer se trebalo snimati u bestežinskom stanju (smijeh). Veliki budžeti otvaraju vrata za suradnju s ozbiljnim svjetskim režiserima, snimateljima i fotografima. Divno je kad možeš gledati nekog koga si upoznao na početku karijere, a sada snima genijalne spotove za FKA Twigs, Troy Sivana i sl. Osjećaš se povezano, promatraš i učiš. Pamtiš lighting setup, objektive, rad s modelom…

S druge strane postoji veliki dio posla koji nije tako ispunjavajući posebno ako s druge  strane imaš klijenta koji ne razumije da kreativni procesi nisu linearni i da se ne mogu kontrolirati na način kako su ljudi u korporacijama naučeni ili primorani raditi.

Kada bi se zaredali takvi projekti u kojima bi klijent preuzeo ulogu dizajnera i gurao moju ruku na mišu, moj ventil i mentalna higijena su uvijek bili projekti koje sam radila sa strane. Tako je nastalo jako puno naslovnica za knjige i ovitaka za CDe. Prelamajući knjige ujedno i čitam. Imam priliku družiti se s autorima.

Manja: Činjenica da ni jedan dan nije isti, da ja, kao individua iz jedne male Hrvatske radim na projektima koji su internacionalno prepoznati, realizirati projekt koji je u startu djelovao nemoguće itd., sve su to uzbuđenja koja su me privukla i zadržala u ovom poslu. Ono što me smeta je hustlerska kultura. Nametanje stava prema kojem uvijek moraš još više i još bolje i prisutna je premisa da ako stalno nisi preopterećen da nešto ili radiš krivo ili ti nije dovoljno stalo. A to je toksično. Za mene uspjeh ne dolazi iz hustlanja i burnouta već iz predanosti i posvećenosti. Isto tako, shvatila sam da sam stalno umanjivala svoj karakter koji je po prirodi glasan i razigran jer se to u poslovnom okruženju smatra neozbiljnim i neprofesionalnim. Teško je pokazati svoj puni potencijal kad ti se stalno nameću nečiji tuđi standardi i tempo.

 

“Pod izlikom progresivnosti i feminizma, zapošljavaju se žene. A onda se od tih istih žena očekuje da se ponašaju kao toksični muškarci - pasivna agresija, kontrola, nedostatak empatije, manipulacija. Na suosjećanje se gleda kao slabost. Može se dogoditi da izgubiš sebe u tome svemu i pokušajima prilagođavanja načinu funkcioniranja koji zapravo nije autentičan za tebe.”

Manja Žutić

Što vam je važno s Portabl studijom – na koji način želite raditi i stvarati? 

Mladen: Važno nam je održati uzbuđenje i strast prema onom što radimo tako da se spremno i s veseljem nosimo sa svim novostima koje su ispred nas.

“Vjerujem u procese i korake koji su potrebni u svrhu postizanja dobrih rezultata. Bitno je uživati u procesu koji bi trebao biti smislen i ispunjen strašću. Na taj način osiguravamo da i pogled na rezultat bude zadovoljavajući što sve skupa ima veću vrijednost. Njegujemo okruženje u kojem svatko od nas može računati na podršku i razumijevanje ali i dozu zdrave i konstruktivne kritike koja se može iskreno podijeliti.”

Mladen Udovičić

Koliko je u ovom poslu, a naročito prilikom otvaranja vlastitog posla nakon godina u industriji  važna validacija i kako gledate na nju danas? Ima li straha od izlaganja na ovoj novoj razini kad stojite iza vlastitog studija? 

Manja: Kad radiš na sebi dovoljno i okružiš se ljudima koji te podržavaju, manje si podložan mišljenju drugih. Uvijek će biti ljudi koji bi stvari radili drugačije, koji se ne slažu s tvojom vizijom. Naravno da nam je važno što će reći struka, ali s iskustvom kojeg imamo danas više vjerujemo sebi. Najvažnije nam je da smo mi i naši klijenti zadovoljni s onim što i kako radimo, a ostalo je bonus.

Gabi: Vrlo rado bi promijenili neke marketinške paradigme što se tiče metodologije rada. Želimo biti fokusirani na krajnjeg korisnika. Design thinking i empatija temelji su našeg načina razmišljanja.

Mislim da nas nitko ne može iskritiziriti bolje/gore od nas samih. To je također jedna od stvari koja nas povezuje. Taj unutarnji analitičar. Mislim da možemo biti mirni jednom kad nešto prođe kroz takvo fino sito. 

Zapravo pisana riječ je za mene veći stres. Možda zato jer to nije moj medij. Nekome daješ svoju riječ pa to ima težinu, barem za mene. Bilo bi mi puno lakše kad bi na svako pitanje odgovorila moodbardom. Konfeti, perje, Glen Luchford, Ryan McGinley u kampanji za Tinder, FujiFilm simulacija za grejd, itd. To bi bile fotke u moodboardu.

Mladen: Za mene nema straha od izlaganja ili kritike ako sam siguran u to da u danom trenutku dajem sve od sebe. Imamo sreću da nas je troje tako da misli i ideje prolaze kroz gust filter. Kad smo svi zadovoljni, nema previše prostora za strah.

Odlučili ste se za model full service agencije. Kako će to funkcionirati i kako se nositi s većim agencijama? 

Manja: U trenutku razmišljanja i stvaranja vizije o Portabl studiju, shvatili smo da zajedno pokrivamo širok dijapazon usluga i da klijentu možemo ponuditi puno toga. Zahvalni smo na iskustvu koje smo stekli i prilikama koje smo dobili u agencijama za koje smo radili. Na onim malim ali i ogromnim internacionalnim klijentima s kojima smo radili. To nam je omogućilo odličnu mrežu kontakata i vanjskih partnera s kojima uspješno surađujemo na projektima i zapravo nije bilo razloga da ne nudimo sve u čemu smo stručni. Mi bismo se voljeli usredotočiti na vizualna rješenja. To nam je jako blisko i možda najdraže raditi, ali nećemo si zatvoriti vrata za druge stvari. 

Ono što sigurno nećemo raditi je raditi s klijentima ili partnerima čije vizije poslovanja se ne poklapaju s našima. Ako nam je nešto na prvu off, slušamo svoju intuiciju. Jako je oslobađajuće kada možeš reći ne nekome tko ti ne odgovara, bez obaveze.

 

“Želimo našim suradnicima za koje znamo da su kvalitetni dati priliku za rad na nekim dodatnim projektima. Priliku za razvijanje vlastitog potpisa i slobodnije izražavanje.”

Gabi Farčić

Primjerice radeći na vlastitom brand statementu, copywriteru smo dali okvirnu ideju i tone of voice, nakon toga je imao naše potpuno povjerenje i odriješene ruke. To je način kojem generalno težimo. Zbog toga pažljivo biramo suradnike ili oni biraju nas. S druge strane, kad nudiš full service uslugu imaš kontrolu nad svim segmentima što omogućava dosljednost – i vizualnu i komunikacijsku. Spomenula bih da nas jako veseli suradnja s kreativnim direktoricama kojih je kod nas na žalost jako malo. Mislim da je ženski princip važan i nudi drugačiji uvid u razne teme. 

 

Što je vama osobno najvažnije i kako si to omogućavate? 

Mladen: Kako život postaje sve kompleksniji s godinama, shvaćam kako je jedna od najvažnijih stvari imati dobre ljude oko sebe za oslonac i kako ne smijem zaboraviti tim ljudima stajati na raspolaganju. Važno mi je u što većoj mjeri na što više područja života osigurati vrijeme i prostor za raditi stvari koje volim.

Manja: Potpisujem sve što je Mladen rekao i dodajem slobodu. To je i najveća vrijednost koju mi je donijelo cijelo ovo iskustvo. Posao će se uvijek napraviti, ali kada mu pristupaš slijedeći svoje vrijednosti i kad te to ispunjava, a od klijenata na kraju dana stižu samo riječi ohrabrenja i pohvale – to mi je neprocjenjivo. Također, jako mi je važno mentorstvo i ženska podrška. Na svom sam karijernom putu imala sreću upoznati divne žene koje su me usmjeravale, nesebično dijelile svoje znanje i bile tu kad god mi je trebao neki savjet. Neopisivo me veseli vraćati to nazad.

Gabi: Potraga za boljom ravnotežom privatnog i poslovnog života, autonomijom i fleksibilnošću, a i osobnim i profesionalnim rastom rezultirala je odlukom da preuzmem  kontrolu i istražim svijet poduzetništva. Iako je izazova puno, čak i emotivno postoji dosta razloga zbog kojih mislim da je to dobra odluka. Veseli me stvaranje nečeg novog, oblikujemo svoje vrijeme i posao prema vlastitim vrijednostima i vizijama i svaka mala pobjeda rezultira jačim osjećajem postignuća i podiže samopouzdanje. Rad u okruženju zdrave poslovne dinamike, podrške i povjerenja dodatno me motivira.

Fotografije: Kristijan Knežević

 

Teme