Kasne dvadesete, ali naročito tridesete su vrijeme kad se možemo naći u situacijama da nam prijatelji žive potpuno drugačije živote. Čini se da ta promjena dođe naglo i ponekad ju je teško navigirati.
Traženje i razdvajanje
U jednom trenutku smo zajedno svaki vikend, planovi se redaju bez nekog posebnog truda i očekivanja i znamo točno što se kome događa u životu. I onda, kako se čini preko noći se nađemo na potpuno drugačijim mjestima – neki s malom djecom, neki s promjenama karijere, a neki sa selidbama u druge države. Navigiranje različitih faza života s našim bliskim prijateljima “odjednom” postaje komplicirana i ne teče više sve tako prirodno. Iako se i dalje razumijemo, volimo i dijelimo sve te uspomene – u jednom trenutku kao da je potreban napor za održavanje prijateljstava.
Kad se osjećamo isključeno
Prijateljstva najčešće rastu i postaju intimna kroz učestalo i stalno druženje. Zajedničko provođenje vremena na dnevnoj bazi. Upravo zato su ona rana prijateljstva iz škole ili s faksa ona najdublja – jednostavno smo imali najviše vremena provoditi zajedno, razviti interne fore, uspomene za cijeli život. Ili komentiranje serije nedjeljom navečer u zajedničkoj grupi do dva ujutro. Važna je stalna prisutnost. Znate ono kad vas netko koga niste vidjeli nekoliko mjeseci pita “I šta ima?”. Odgovor može trajati dva sata, ali predugo se niste vidjeli pa samo kažete “Evo dobro je sve, kod tebe?” i u tom trenutku ta neka povezanost nestaje. Ali, realnost odrasle dobi i različitih životnih faza je da nećemo uvijek imati vremena i načina provoditi dane zajedno, a nekad čak ni redovne telefonske pozive. Kako onda navigirati te promjene? Kad se čini da se nikako ne možemo poloviti, a nije nestala želja za druženjem i zajedništvom.
Rutine koje je postaje teško održavati
„Kad smo dulje vrijeme u bliskom prijateljstvu, razvijemo određenu rutinu, ritam koji nas umiruje. Stvorimo neke uobičajene navike, sve teče. Imamo sigurnost. Onda dođu obaveze, djeca, posao, što god to bilo i zna se dogoditi da se to izgubi s vremenom.” Taj ritam najviše mogu narušiti velike životne promjene. Jedna od vas najavi veliku životnu promjenu. Udaja, trudnoća, nova velika poslovna prilika u drugom gradu. Djeca su odrasla odselila, a ona se seli živjeti na more. Promjene su moguće u bilo kojoj dobi i fazi, iako su tridesete najizloženije.
Iskren razgovor
Oduvijek je teško podijeliti neka svoja intimna razmišljanja, ali naročito danas postoji taj neki pritisak da moramo cijelo vrijeme biti jako sretni, moramo biti dobro i kao da ne smijemo imati sumnje, teške razgovore ili zbunjujuće situacije. Iako duboko u sebi svi znamo da je to sve normalno i da svi prolaze teške trenutke ipak postoji taj neki pritisak da ako iskreno kažemo kako se osjećamo, ako budemo ranjivi da ćemo ispasti smiješni, jadni ili neshvaćeni.
U knjizi Platonic: How the Science of Attachment Can Help You Make–and Keep–Friends koja se bavi stvaranjem, ali i održavanjem prijateljstava u odrasloj dobi javlja se jedna zanimljiva misao, a to je da nema prave povezanosti bez ranjivosti. Iako je lijepo družiti se kad nam je svima dobro, pravi prijatelji se poznaju kad je teško. Kad trebamo reći da nam nešto smeta, da nam nedostaju ili da osjećamo da smo se udaljili. Ovakvi razgovori neće nužno riješiti sve probleme, obaveze i magično napraviti da sve bude kao prije, ali mogli bi pomoći da se opet osjećamo povezano i sretno.
Fotografija: Pinterest
