“Business talk s Josipom Pipunić” – u ovom serijalu istražujemo kako izgleda svakodnevica poduzetnika, koje odluke oblikuju uspjeh i što se događa iza kulisa biznisa o kojem često čujemo samo kroz gotove priče pa se čini da sve prolazi bez stresa. Kroz razgovore s Josipom Pipunić, otvoreno ćemo pričati o poslovnim izazovima, strategijama i iskustvima koja mogu pomoći svima koji žele razumjeti kako biznis zaista funkcionira. Jer ponekad su ključne odluke one koje donosimo sami, u tišini, bez sigurnih odgovora i garancija – a upravo tada je važno znati kada povući pravi potez.
Nakon odluke – koja je motivacija za pokušaje i ostanak u poduzetništvu?
Kažu da je poduzetništvo i pokretanje svog posla, prije svega građenje sebe, a onda poslije i tog posla ili projekta zbog kojeg je sve krenulo. I stvarno, kada se odlučite izložiti, pokazati se u nekom autentičnijem svjetlu i dati sve od sebe u projekte za koje, najčešće, nema garancije da će uspjeh biti onakav kakvim ga priželjkujemo. S druge strane – svatko ima neki svoj motiv – za neke je to sloboda, za druge financije dok za treće može biti nešto sasvim drugačije. Ali, moramo imati nešto da nas gura, neko svoje zašto kad nastupe teži dani, koji su neizbježni na putu.
“Moj glavni motiv bio je to da budem independent – da zbilja ne ovisim ni o kome – ni financijski, ni emocionalno ni fizički. Jednostavno, to je nešto što me, pogotovo otkad sam ušla u tridesete, gura dalje i kad je teško i nesigurno. Imala sam privilegiju odrastati u poduzetničkoj obitelji i mogla sam birati čime god se želim baviti – želim li nastaviti u obiteljskoj firmi ili ne i stvarno mi u životu ničega nije nedostajalo. Ali, s druge strane, meni osobno je to stvaralo jedan pritisak na način da nisam bila sigurna doprinosim li dovoljno i jesu li moji talenti i trud dovoljni da ja vidim jesam li ili nisam independent i mogu li sama. Tako da mogu reći da je moj glavni motivator izlazak iz komfor zone i izlazak iz tog obiteljskog šešira.” – objašnjava Josipa.
Na početku poduzetničkog puta puno je tu očekivanja i možda pogrešnih pretpostavki. Ali, s vremenom se uči biti racionalniji, ukloniti nerealna očekivanja i naučiti hendlati situacije i ne shvaćati ih osobno. Dio toga se jednostavno mora naučiti s iskustvom, s određenim situacijama, a dio možda dolazi i s nekim godinama.
Iskustvo koje ne ide preko noći i situacije koje moramo proći
“I sad, puno više uživam u procesu učenja – sad učim od svih i svega – od različitih situacija i ljudi i nakon svega sam naučila voljeti i cijeniti sve izazove koje sam prošla. Nastojim sagledati širu sliku i puno više razumijem psihologiju ljudi što su mi donijela sva iskustva koja sam prošla.”
Samopouzdanje je još jedna tema koja je stalno u fokusu kad pričamo o poduzetništvu. Realno, ovaj način života, različiti projekti, ljudi, izlaganje zahtijeva određenu dozu samopouzdanja kojeg možda nemamo uvijek. Ali, često se zaboravi da se i to gradi, da ništa ne ide preko noći. I Josipa je morala proći, i još uvijek prolazi situacije u kojima i nema toliko samopouzdanja, ali se naučila s vremenom “plivati” u njima.
“Možda se ne bi reklo za mene, ali ja sam osoba koja generalno nema puno samopouzdanja. Ja volim ljude, apsolutni sam ekstrovert, ali duboko u sebi sumnjam u sebe. Sumnjam u stvari koje radim, odluke koje donosim. Pitam se hoću li ikada biti uspješna, što god taj uspjeh bio. Meni se to stvarno izmjenjuje – od “da to je to” za mene, do nekih osjećaja sumnje u samu sebe i ono što radim. Moram jako puno raditi na tome da vjerujem u sebi, ne dolazi mi to prirodno i radim na tome svaki dan. Budu dani kad pomislim da je najbolje da odustanem dok s druge strane u danima najvećeg kaosa osjećam drive i ono “sto posto će uspjeti”. Kako rastem i starim shvaćam da je to sastavni dio procesa i da nema uspjeha bez toga.” – naglašava.
Usamljenost u poduzetništvu je jedan termin koji se često spominje. Ali, to je jedna specifična usamljenost koja se može osjetiti samo ako ste ovo stvarno sami prošli. Iako ste okruženi ljudima – nekad kao da nitko ne može ući u vašu glavu i točno razumjeti što vas muči i o čemu se tu zapravo radi.
“Kad si sam u tome zna biti teško. Iako ja nisam sama i okružena sam podrškom, obitelji, prijatelja i suradnika - svejedno se ponekad osjećam samo. Moje ideje i vizije jesu malo pomaknute i drugačije i trebaš imati stvarno snažnu volju za neodustajanjem. Svi smo mi drugačiji, i trebamo slijediti svoj put, a mene uvijek vodi taj neki osjećaj koji imam da je to to, koliko god preispitivanja imam - taj osjećaj “u drobu” je ono što mi daje jasne smjernice za dalje.”
Za kraj ovog dijela razgovora, Josipa se dotaknula jedne jako važne stvari – a to je balansiranje emocija i stabilnost bez obzira na situaciju.
“ Važno je ne ići pretjerano u excitement kad je sve super, ali i obrnuto. Kad ti je loše – ne treba ići pretjerano u depresiju nego sve treba uzeti kao nekakav normalan proces. I tek onda ćeš moći uzeti maksimum iz jedne i iz druge situacije.”
Cijeli razgovor, u nastavcima u kojem smo prošli teme kao što su strah od mišljenja drugih ljudi, slušanja sebe i svoje intuicije donosimo uskoro.
Video: Hrvoje Banić
