“Business talk s Josipom Pipunić” – u ovom serijalu istražujemo kako izgleda svakodnevica poduzetnika, koje odluke oblikuju uspjeh i što se događa iza kulisa biznisa o kojem često čujemo samo kroz gotove priče pa se čini da sve prolazi bez stresa. Kroz razgovore s Josipom Pipunić, otvoreno ćemo pričati o poslovnim izazovima, strategijama i iskustvima koja mogu pomoći svima koji žele razumjeti kako biznis zaista funkcionira. Jer ponekad su ključne odluke one koje donosimo sami, u tišini, bez sigurnih odgovora i garancija – a upravo tada je važno znati kada povući pravi potez.
Kako do životne svrhe?
Životna svrha. Ona o kojoj slušamo, tražimo i pokušavamo nekako doći do nje. Realnost je da, nažalost, mali broj ljudi zaista ikad osjeti da živi svoju svrhu. Često je tu ono pitanje “Je li ovo sve što postoji?” Iako se ona pronalazi u puno stvari, ako nam je profesionalno ostvarenje važno – onda ćemo težiti tome da su nam dani ispunjeni, da volimo ono što radimo, a ne samo čekamo da dan završi. Ali, kako do nje? Životna svrha – taj izraz koji lebdi u zraku i kojem svi težimo, ali mali broj nas zna kako dosegnuti i pronaći. Činjenica je da ona ne pada s neba, da ju aktivno treba tražiti, izlaziti iz zone komfora, preispitivati se i tražiti ju dok ona ne dođe. Upravo zato smo se u ovom dijelu razgovora, odlučili dotaknuti tog dijela. Josipa je podijelila svoja razmišljanja i njen put do tog osjećaja da ovo što radi ima smisla – da se pronašla.
Zvuči kao klišej, ali prema mom iskustvu i iz ove perspektive – to je istina. Oduvijek sam težila tome, ali je bio proces dok se stvarno nisam pronašla, htjela sam pronaći strast i da ono što radim ima svrhu – i za druge. Ja sam svoju strast pronašla tek u svojim tridesetima. Ono što je moje iskustvo je da nikad nije kasno. Koliko god pokušavate, koliko god ne uspijete u nečemu – nikad nije kasno da opet pokušate. Vjerujte u sebe i “to nešto” će doći.”
Još jedan termin kojim su društvene mreže, a sve više i svakodnevni razgovori sve više preplavljeni je autentičnost. Toliko se spominje i traži da je malo kome zaista jasno što ona stvarno je. Kako samo biti, kako ne upadati u zamke te čuvene rečenice – samo budi autentičan.
“Slažem se da je autentičnost danas nešto što se često spominje, ali isto tako i teško pronalazi. Naročito danas - u doba društvenih mreža i interneta, teško je biti ono što jesi. Iz moje perspektive koliko je teško biti autentičan, toliko i nije teško biti autentičan. To je, jednostavno, biti ono što jesi. Iz moje perspektive drugog izbora ni nemaš."
Ja stvarno svemu pristupam iskreno, u projektima dajem sebe i svi oni reflektiraju mene. I Divote i Materra su odraz mene. Stvarno nisam pokušala kreirati nešto što će se ljudima svidjeti, htjela sam reflektirati sebe – pokazati ono što jesam. Samo budu iskren i transparentan i to će se na kraju vratiti kao dobar rezultat. Autentičnost za mene znači jednostavno – budi ti.
“I Materra i Divote su odraz mene. Naročito Materra koji je zapravo platforma čiji sam dio, jedan malo kotačić u cijelom projektu – ali ta platforma mi je dala priliku da se izgradim. Da otkrijem ono što ja jesam. Da vidim da mogu dati, da se izložim i pokažem ono što ja zapravo jesam. S druge strane, Divote je projekt koji je kreiran potpuno samostalno – od ideje, procesa, kontakata, sastanaka, dogovaranja poslova pa sve do webshopa – sve je bilo samostalno. Materra mi je dala hrabrost da uskočim u to i imam samopouzdanje da pokrenem Divote. Jako sam zahvalna Materri jer vjerujem da bez nje možda ne bi bilo ni Divote-a. Jednom kad imamo tu sreću da se pronađemo i da radimo posao koji osjećamo kao svoju svrhu – tu izazovne situacije definitivno ne prestaju – riječ je o cjeloživotnom učenju, građenju rezilijentnosti i prilagodbi na situacije. Iako se možda tako ne čini na van – ni Josipa nije iznimka i nije pobjegla tom procesu.
“Sve ono s čime se ja sada susrećem i što radim je za mene novo. Zadnje tri godine su bile jako intenzivne i donijele su jako puno novosti u jako kratkom vremenu. Ono što sam primijetila je da se brzo mogu prilagoditi novim situacijama, ali to ne znači da nekad nije teško. Definitivno kapacitet na početku nije bio na razini zadataka koje sam imala. To se manifestiralo kao neki umor, manjkom vjere u nekim trenutcima, ali i smatram kao proces razvoja i rasta. Bez toga nema uspjeha. Nekad je zahtjevno balansirati sve. Baš sam jutros razmišljala : Kao da nisam svjesna, toliko toga se dogodi i kao da sam sporedni glumac u svom životu i gledam sve sa strane. Kao da ne živim dovoljno sve što sam postigla. Ali ipak vjerujem da je to sastavni dio i zato je važno puniti svoje baterije i pronaći balans i dati si prilike za odmor.”
A da zaokružimo sve izlaganje koje poduzetništvo od nas traži i sve načine na koje se, ako želimo dati sve od sebe, moramo prilagoditi – dotaknule smo se dijeljenja dijelova svog života, pokazivanja publici tko je osoba koja stoji iza brenda iako nam to možda i nije najprirodnija stvar na svijetu.
Cijeli razgovor, u nastavcima u kojem smo prošli teme kao što su strah od mišljenja drugih ljudi, slušanja sebe i svoje intuicije donosimo uskoro.
Video: Hrvoje Banić
Fotografije: RYS
