Znate onaj osjećaj kad dočekate vikend umorni kao da si upravo završila maraton i onda, unatoč ta dva dana predaha, ponedjeljak dočekate jednako iscrpljeni? Možda nije do nas, možda samo treba realno pogledati na što nam odlazi energija.
Vikendi u kojima moramo sve
Nekad su vikendi bili za predah, za vraćanje sebi, za male stvari koje nas resetiraju. Danas su postali produžetak radnog tjedna samo bez mejlova (ili s njih manje). Vikendi su sve češće ispunjeni obavezama koje se ne zovu obaveze: “ajmo na brzinsku kavu”, “samo da usput riješim plac”, “malo ćemo prošetati pa ću onda još oprati veš, skuhati, posložiti fotke, javiti se svima kojima nisam stigla.” Sve kao da nas ništa od toga ne prazni. Naravno da nema ništa loše u tome, ali ne treba se pretvarati da su i to stvari koje “moramo” napraviti. Jer istovremeno se, negdje u pozadini, tinja osjećaj da sve to zapravo ne puni. Ne vraća. Ne obnavlja.
I onda počnemo sumnjati u sebe; možda smo mi ta koji ne znamo više odmarati? Možda s nama nešto nije u redu? Kako je moguće da se u ured ili novi radni tjedan, gdje god on bio, vraćamo iscrpljeni. Samo možda više ne znamo kako izgleda pravi odmor, ili pod pritiskom da ga nećemo potratiti samo nižemo planove i obaveze baš svaki slobodan trenutak.
Različite definicije odmora za sve
Odmor ne izgleda isto za svakoga i on nije nešto što se događa kad se sve posloži, kad sve isključiš i pobjegneš negdje daleko. Nekad odmor nije ni tišina, ni krevet, ni priroda. Nekad je odmor odlučiti da ne idemo tamo gdje ne želimo, iako svi idu i iako mislimo da bi trebali. Odmor je možda trenutak kad pustimo da doručak traje dulje nego što je potrebno. Kad napraviš kavu i ne upališ odmah podcast da ti nešto ide u pozadini. Kad sjediš u pidžami do 12 ili samo buljiš u zid i razmišljaš ni o čemu.
Sve više ljudi prepoznaje da im nije uvijek potreban još jedan sadržajem nakrcan vikend. Niti još jedno forsirano punjenje koje više troši nego što daje. Pojavljuje se pojam restorativnog vikenda, ali ne u smislu skupog wellness iskustva, nego vikenda u kojem si dopuštamo da budemo, umjesto da stalno nešto radimo i to bez FOMO osjećaja.
To ne znači nužno šumu i tišinu, iako može, često je priroda točno ono što nam treba. Ne znači ni da moramo ležati u tišini cijeli dan. Opuštajući vikend može izgledati kao odlazak u onu kvartovsku pekaru, i filmovi cijelo popodne. Može biti odbijanje još jedne subotnje večeri koja ti se zapravo ne da. Može biti razgovor bez plana. Ili dan u kojem se jednostavno ne trudiš biti zanimljiva, dostupna, organizirana.
Što god želimo
I možda je to ono što najviše trebamo da prestanemo gledati vikend kao priliku da nešto “postignemo” pa čak i kad je riječ o odmoru. Jer ni odmor ne mora biti produktivan. I ne mora izgledati kao ništa drugo osim tvog načina da se vratiš sebi. Da se razumijemo, planovi su super. Iskustva su nešto najbolje za nas, ali nekad bi samo bili a da igdje trebamo biti, čak i ako to želimo.
Fotografija: Pinterest
