AI je preplavio internet i pitamo se svaki dan barem jednom je li ovo stvarno. U moru brzog sadržaja i klikova što se događa s našim ukusom?
O ukusima se (ne) raspravlja?
Stvar ukusa oduvijek je bila individualna stvar, a na njega utječe puno stvari. Kako smo odrastali, čemu smo bili izloženi, je li se o ukusima raspravljalo, utjecaj okoline i naravno osobne preferencije, ali on se polako oblikuje od kad smo svjesni sebe, a onda i svijeta.
Stvar stila duboko je osobne prirode, ali zapravo oduvijek potiče rasprave, bez obzira je li riječ o odijevanju, glazbenom ukusu ili odabiru načina života. Isto tako, postoje dvije različite i teško odvojive stvari, a to su stil i ukus. Stil se gradi, puno je manje podložan promjenama i vanjskim utjecajima dok je ukus nešto na što se kroz vrijeme, okolinu ali i naše odrastanje mijenja. Ovisno kojim tipom posla se bavimo, ukus nam može dati prednost, lakše napredovanje na poslu, a utječe čak i na društvene konekcije. Ono što je dosad bilo jasno je da se dobar ukus i stil cijene i da je nekako odmah jasno kad ga netko ima.
“Dobar stil se razvija i koliko god ga vanjski utjecaji mogu oblikovati, toliko je važno da znamo što se stvarno nama sviđa, koja su neka obilježja našeg stila, načina na koji govorimo, kakav sadržaj volimo, čitamo i konzumiramo. I ranije je bilo puno lakše odabrati biti izložen sadržajem koji nas stvarno zanima.”
Prevelika izloženost informacijama i buka u kanalu?
Danas se ta priča bitno zakomplicirala. Svaki dan, svjesno i nesvjesno izloženi smo (pre)velikom broju informacija, savjeta, vijesti i ono najvažnije – mišljenja. Mišljenje je kao, svi znamo, ali platforma da ga baš svi izraze je novost u modernoj ljudskoj povijesti. Naročito uz povećanje globalnih napetosti, nepravdi i svega što se događa. Uz sve pozitivne stvari toga, teško se oduprijeti dojmu da nas netko konstantno usmjerava, oblikuje i bez da to želimo utječe na ono što mislimo i želimo.
Nikada prije nismo bili izloženi tolikoj količini sadržaja. Prema podacima platforme DataReportal, prosječna osoba provodi više od šest sati dnevno konzumirajući digitalne medije. U tom vremenu izmjenjuju se vijesti, tuđa mišljenja, oglasi i sve češće sadržaj koji je generiran uz pomoć umjetne inteligencije.Problem nije samo u količini nego i u načinu na koji konzumiramo. Sve je brže, kraće i površnije. Platforme poput TikToki Instagram oblikuju ono što vidimo i kako to vidimo, guraju sadržaj koji je lako probavljiv i koji nas zadržava što dulje. U tom procesu razlike između kvalitetnog, prosječnog i lošeg sadržaja počinju se gubiti. AI, svakim danom napreduje i proizvodi sadržaj koji je tehnički vrlo korektan i estetski uglađen. Ali, takav sadržaj često ostaje unutar okvira već viđenog. On kombinira postojeće obrasce i optimizira ih, ali rijetko izlazi izvan njih.
“U takvom okruženju lako se dogodi nešto što na prvi pogled ne primjećujemo. Naš kriterij kvalitete počinje se prilagođavati onome čemu smo najviše izloženi. Psiholog Robert Zajonc još je šezdesetih opisao fenomen prema kojem nam se stvari sviđaju jednostavno zato što ih često viđamo. Kada se to prevede u današnji kontekst, postaje jasno da stalna izloženost sličnom, “dovoljno dobrom” sadržaju postupno oblikuje i naš ukus.”
To ne znači da gubimo sposobnost razlikovanja, ali znači da nam postaje teže prepoznati ono što odskače. Strpljenje za kompleksnije sadržaje se smanjuje, a potreba za brzim dojmom raste. Ukus se ne gubi naglo, nego se tiho prilagođava. Ipak, to ne mora biti konačan ishod. Ukus nikada nije bio nešto što se događa samo od sebe. On se uvijek razvijao kroz izbor, kroz pažnju i kroz vrijeme koje smo spremni posvetiti onome što konzumiramo. I trenutačno to znači ulaganje svjesnog napora posvećivanja naše pažnje onome što nam se STVARNO sviđa i čega želimo vidjeti više. Povratak fizičkim knjigama, možda ponovno gledanje nekih filmskih klasika ili što god za vas to je. Danas, vrijeme provedeno na mobitelu izgleda gotovo pa distopijski:
“Jedan skrol kupi haljinu, drugi vijest o ratu, treći neki šokantni video pa opet malo make up tutorial. Ništa od toga nije normalno i na ništa od toga ljudski mozak nije prilagođen iako se čini da smo se već naviknuli.”
Naša odgovornost, ali i moć u svemu
Možda je najneugodnije pitanje ono koje rijetko postavljamo sami sebi. Što ako nam se AI sadržaj zapravo sviđa više nego što želimo priznati? Ne zato što je bolji, nego zato što od nas ne traži ništa. Ne traži koncentraciju, ne izaziva nelagodu, ne tjera nas da preispitamo vlastite stavove. Lagano je, ugodno i bez napora, a ukus se, oduvijek, razvijao upravo suprotno.
Fotografije: Pinterest
