Vjerujem da ćemo se svi složiti kako mobitel predstavlja jednu od najvećih distrakcija s kojom se svi borimo. Bilo da pokušavamo fokusirano, neprekinuto raditi ili biti potpuni prisutni u trenutku – uvijek je tu i uvijek ga imamo potrebu provjeriti.
Kako nam se to dogodilo?
Nedavno sam pročitala da je Iphone star 17 godina. Nije da sam se nešto posebno zamislila nad tom informacijom, ali ni sad nisam sigurna je li to puno ili malo. Kad gledamo sve učinke i koliko nam se percepcija i način na koji živimo promijenila – malo. Ali opet, već skoro dvadeset godina živimo zalijepljeni za naše mobitele u kojima nam je život, a to je puno.
Neću previše pisati o svim lošim učincima društvenih mreža kao ni koliko vremena godišnje potrošimo na besmisleno skrolanje – ali reći ću da je brojka dosta jeziva.
Kada sam potaknuta svojim primjerom gdje jednostavno ne mogu pronaći način za, primjerice dva sata neprekinutog rada bez mobitela, htjela istražiti zašto mi(nam) se to događa. Da se malo utješim i stvarno probam smanjiti upotrebu mobitela.
Primitivan razlog
Puno se već pisalo i napravilo istraživanja o dopaminu koji dobivamo svaki put kad provjerimo mobitel i kad imamo bilo kakvu novu notifikaciju. Dakle, doslovno nam notifikacija od banke na sekundu potakne lučenje dopamina. I s obzirom da je riječ o takozvanom jeftinom dopaminu prirodno je da idemo po još.
Naišla sam na jedan zakon The law of effect koji kaže da ako nam neka radnja pruža nagradu dokazano je da će motivacija za njeno ponavljanje biti veća i da su veće šanse da će se ta akcija ponavljati opet i opet. S druge strane, za akcije koje nam u trenutku izvođenja ne donose ugodu izazvat će, logično, suprotan učinak – manje su šanse da ćemo tu radnju htjeti ponavljati više puta.
Nepredvidljivost nagrade pojačava ponavljanje ponašanja
Postoji još jedan faktor do kojeg je Edward Thorndike došao – a to je neizvjesnost oko rezultata. Ako ne znamo hoćemo li nagradu dobiti ili ne, povećava se šansa za ponavljanjem ponašanja. Dakle, ako ovo prenesemo na korištenje mobitela znači da se vraćamo po još jer ne znamo kad ćemo dobiti zanimljivu vijest, notifikaciju ili poruku.
Kad provjeravamo mobitel, samo ćemo nekad dobiti dovoljno zanimljivu informaciju i upravo nas ta neizvjesnost čini ovisnima o konstantnom provjeravanju.
Koje je rješenje
Rješenje je da rješenja nema. Osim namjernog vježbanja ne gledanja mobitela, ostavljanja u drugoj sobi ili brisanja aplikacija s ekrana dok nas crni ekran zove kao ovisnika po novi fiks. Sve savjete sigurno znate, već ste ih možda i pokušali primijeniti, ali činjenica je da za odvikavanje treba proći upravo to – proces odvikavanja koji će naš mozak sabotirati na sve moguće načine.
Fotografije: Pinterest