Ako ste “sve ili ništa” osoba, onda znate koliko to može biti umarajuće. Ako nije savršeno, onda ne treba ni počinjati. Ako nešto ne ide onda sve ne ide. Kako takvo razmišljanje utječe na naš mozak?
Sve ili ništa jednostavno ne funkcionira u stvarnom životu
Puno je znakova da živite po sve ili ništa principu, a jedan od njih je definitivno da jedna situacija koja se dogodila diktira sve ostale koje se trenutačno događaju u vašem životu. Ako se ulovite (često) u situacijama u kojima vam jedna pogreška oboji cijeli dan, ili zbog jednog nesporazuma s prijateljima odjednom preispitujete baš sve odnose, možda ste nesvjesno u “sve ili ništa” načinu razmišljanja što može dovesti do puno ograničenja, loših emocija ili nakupljenih situacija koje ste si možda i same stvorili jer jedan neplanirani događaj utječe na cijeli vaš dan. Neke od rečenica koje si možda i nesvjesno izgovarate mogu zvučati kao:
„Ako nešto ne mogu napraviti savršeno, nema smisla ni pokušavati.“
„Prijatelji me nisu pozvali na jednu večeru, sigurno me svi mrze.“
„Zabrljala sam jednu stvar na poslu, sigurno ću dobiti otkaz.“
Ako ste ikad pomislila ili čak naglas izgovorili nešto slično, vjerojatno ste iskusila ono što se naziva crno-bijelo razmišljanje, a to je oblik krajnosti u razmišljanju koji često nalikuje perfekcionizmu, popularno ga nazivamo i “overthinkanje”.
Crno bijelo razmišljanje dovodi do povećane anksioznosti
U svojoj najjednostavnijoj formi, crno-bijelo razmišljanje znači da vjeruješ da si ili potpuni uspjeh ili potpuni neuspjeh, dobra osoba ili užasna, bez prostora za sve ono između što najčešće i je istina. Ovaj način razmišljanja često se povezuje s pojačanom anksioznošću, socijalnom fobijom ili niskim samopoštovanjem, a kad u njega upadnemo, lako je odmah zaključiti da smo sigurno pogriješili, pa sve stavljamo u kategorije “dobro” ili “loše”, “ispravno” ili “pogrešno”, a da uzmemo u obzir sivu zonu između. U isto vrijeme, preuveličavamo moguće posljedice te jedne situacije što dovodi do još više promišljanja i, na kraju, zaključka, da je sve ili grozno ili savršeno (najčešće ovo prvo).
Iako na prvi pogled ne djeluje ozbiljno, crno-bijelo razmišljanje često nas odvaja od realnosti i prvog razumijevanja sebe i svog iskustva.
U knjizi “But you are alive”, autorica Eloise Skinner progovara upravo o ovoj temi. Koncept se vrti oko “dovoljno dobrom” i ne ograničavanju sebe . jedan loš dan ne znači loš život ili jedan loš sat ne znači loš dan. Ovo zvuči jednostavno, ali ako je to obrazac ponašanja po kojem ste funkcionirali, nije tako lako promijeniti ovaj način ponašanja. Mozak automatski vodi u ponašanje koje vam je poznato i treba ga svjesno odvraćati od toga što na samim počecima može iziskivati veliki napor i promjene ponašanja koje su nam inače normalne.
„Istina je da su promjene i osobni rast često neuredni, nelinearni procesi“, objašnjava psihoterapeutkinja i autorica knjige “But are you alive” Eloise Skinner. „Na ovo razmišljanje često se oslanjamo kad nam je samopouzdanje nisko, jer ono dodatno pojačava negativne misli i sliku o sebi.“ Logično, kad smo loše, naš mozak želi da nam je još lošije jer je to ponašanje koje prepoznaje. I zato se treba “natjerat” vidjeti cijelu sliku, a ne samo taj jedan događaj koji sad diktira cijelim našim danom. Bilo da se pitate znači li poruka bez odgovora da vas netko ignorira, ili vjerujete da niste dobila promaknuće jer vam šef ne vjeruje, ovakvi obrasci ponašanja mogu postati jako teški za razbiti, naročito jer nas mozak stalno vraća u prepoznatljive obrasce ponašanja u kojima stalno razmišljamo kako, kad i gdje to možemo napraviti ili uspjeti. „Crno-bijelo razmišljanje ne dopušta stvarni život u kojem smo gotovo uvijek 50/50, pojednostavljuje naša iskustva i osjećaje te ograničava mogućnost da stvarno nešto naučimo i razvijemo se“, govori autorica.
„Zbog toga često ostajemo ‘zaglavljeni’, jer bez prostora za nijanse nema ni stvarnog napretka. A ako smo skloni negativnom govoru o sebi ili osjećaju manje vrijednosti, ovaj način razmišljanja to dodatno pojačava.“
Kako se osloboditi crno-bijelog razmišljanja?
Spominje se više rješenja, ali ističu se dva i oba se tiču samokontrole u negativnom razmišljanju i donošenju negativnih zaključaka.
Dajte si vremena prije nego što donesete zaključak
„Može pomoći da potražite mišljenje neke neutralne osobe kako bi stekla objektivniji pogled na situaciju“
Jedan od promjera koji se spominje je – ako osjećate krivnju zbog načina na koji ste nešto napravili, pokušajte malo pričekati, razmisliti što vas je potaknulo da tako postupite, porazgovarate s uključenim osobama i fokusirate se na učenje i rješenje situacije za svoje vlastito dobro. Davanje prostora za realno sagledavanje situacije vam može pomoći. Ako si date dovoljno mjesta za razmišljanje o tome kako ste postupili, velike su šanse da ćete se bolje razumjeti i da nećete u cijeloj situaciji više vidjeti samo crno, nego i sve što je do toga dovelo. Osim toga, važno je pronaći dokaze kad ste bili us ličnim situacijama koje ste iskatastrofizirali i iz kojih se nije dogodilo ništa tako strašno – to može dati sigurnost da će proći.
Vježbanje kognitivnog preoblikovanja (reframing)
Prema autorici, ali i znanstvenicima, ovo znači da svjesno mijenjate način na koji promatrate situaciju tako da si postavljate alternativna pitanja.Kad vam se u glavi pojavi negativna misao, pitajte se: “Je li to stvarno istina? Postoje li druga moguća objašnjenja? I na kraju; mogu li ovu misao zamijeniti nekom realnijom i nježnijom prema sebi? Ono što iz ovoga možemo zaključiti je da, umjesto da razmišljate u crno-bijelim kategorijama, prvo treba provjeriti: postoji li drugačiji pogled na stvar? Jeste li uzeli u obzir sve kutove gledanja?“
Fotografije: Pinterest
