Zadnjih nekoliko godina sve se više priča o tome kako generacija Z ubrzava filmove i serije na 1,5 brzine. Ovu opciju svi koristimo na WhatsAppu, ali filmovi? .Možda zvuči kao sitnica, ali zapravo se radi o zanimljivom trendu koji puno govori o mogućnostima naše pažnje i koncentracije.
Ubrzavanje kao rješenje za preplavljenost
Dok se filmovi gledaju na 1,5 brzini, paralelno je obično uključeno barem još jedan ekran. Toliko smo navikli na brze sadržaje da nam je radnja filma predosadna. 5 sporih minuta je previše. I znam da se većina neće moći poistovjetiti s ovime, ali ovo je realnost. Prema istraživanju iz 2024. Čak 55,8 mladih gleda filove ubrzano, a to se ona prelijeva i na audio knjige, podcast, poruke – zapravo sve što konzumiramo.
Zašto bi čekali cijeli film kada ga se može pogledati za duplo manje vremena? U tom ubrzanju, cilj je obaviti više toga u kraćem vremenu. Ali to dobiveno vrijeme opet se provodi ispred ekrana. Ali, zašto bi netko ubrzavao filmove kad je čitava poanta filma upravo u tome da nas uroni u priču, likove i radnju? Zašto bježati od iskustva koje film nudi? Zato jer mozak više ne podnosi drugačije, stimulans je premali.
Promjena fokusa i kratkotrajna pažnja
Trendovi jasno pokazuju kako sve više nas teško održava koncentraciju na sadržaje koji zahtijevaju dulje vrijeme pozornosti. Već izlizana informacija da naša pažnja sada traje osam sekundi. Ali stvarno – osam sekundi? TikTok videi koji nam u kratkom formatu daju sve što trebamo dobar su pokazatelj kakav sadržaj mi tražimo. Problem nastaje kada se ta navika proširi i na duže formate poput filmova. Minimalan angažman i brze reakcije je ono što nas mozak traži. Ubrzavanje na neki način kompenzira nedostatak strpljenja i pažnje za spore kadrove, dugotrajne dijaloge i atmosferu koja filmovima daje dubinu. Ovo je dugoročno štetno i imamo sve manje koncentracije za obavljanje zadataka, svakodnevnih, poslovnih i svih ostalih.
