Onog trenutka kad zakoračimo u “pravu” odraslu dob, naša poslijepodnevna rutina beskrajnih novih opcija, mjesta za vidjeti, u nekom trenutku nestane. Umjesto toga, s punim radnim vremenom dolazi nam nova rutina; cuga nakon posla i odlazak kući na onaj, svima nam poznat, iznimno važan ritual, gledanje u mobitel u krevetu. Nakon toga nekima dolazi i vlastita obitelj i vremena je onda još manje. Kako se natjerati na isprobavanje novih stvari?
Hobi koji od nas zahtijeva previše
Kao da kad dođemo u određenu dob, isprobavanje novih hobija gubi neku smisao. Prestari smo za – umetnite željenu stvar. Ali što ako zapravo i nije baš tako nego mu pristupamo preozbiljno i preodraslo? Zašto nam je usađeno da novi hobi mora odmah postati nešto u čemu smo izrazito dobri ili još bolje nešto na što nam odlazi beskrajno puno vremena (kojeg nemamo). Slažemo rasporede, gledamo kako to izvesti sve da bi se na kraju složili da ipak “nije trenutak” za takvo nešto i da možda ipak ne stižemo.
“Važno mi je imati nešto kreativno što je samo naše i što ne moramo vrednovati kroz rezultate ili tuđe procjene. I mi smo jedini koji odlučujemo funkcionira li nešto ili treba drugačiji pristup.” Ovo bi bila najbolja definicija hobija koji će nas obogatiti. Realnost je često drugačija i imamo nevjerojatno puno očekivanja, trošimo puno novca, a na kraju rezultat ne bude onakav kakav smo očekivali i priželjkivali za sebe.
Tako je za mnoge, odnos prema hobijima i dalje, sve ili ništa. Istraživanje British Heart Foundation pokazuje da prosječni ‘rok trajanja’ hobija kod odraslih u Ujedinjenom Kraljevstvu iznosi 16 mjeseci. Posao, obiteljske obaveze i manjak motivacije glavni su razlozi zbog kojih ih napuštamo. Tome treba dodati i društveni pritisak da u svemu moramo biti dobri i to odmah. Koliko ste puta čuli da netko želi početi trčati, a da se razgovor vrlo brzo pretvori u priču o pametnim satovima i treninzima za polumaraton? Ideja da ne moraš biti briljantna u svemu što radiš kao da se izgubila u kulturi stalne produktivnosti.
Smije li hobi i dalje biti samo zabavan?
A zašto naši hobiji jednostavno ne bi mogli biti zabavni? Ionako smo stalno “online”, mjerimo uspjehe kroz rokove, aplikacije i grupne chatove, ne bi li hobiji trebali biti prostor odmora? Prema riječima terapeutkinje Rose Fisher, opušten pristup hobijima nije samo ugodniji, nego i izuzetno koristan za mentalno zdravlje.
U tom stanju, objašnjava Fisher, “razmišljajući dio mozga” se smiruje. Aktivnost prefrontalnog korteksa se smanjuje, što nam omogućuje veću kreativnost i slobodnije razmišljanje.
Iako se to može činiti neobičnim za naše prenadražene mozgove, moguće je vratiti se hobijima bez obaveze i uzimati ih i ostavljati kad nam odgovara. To što smo u nešto uložili vrijeme ne znači da se moramo prisiljavati nastaviti. Upravo taj pritisak da se nečemu moramo posvetiti “kako treba”, postavljati ciljeve i stalno napredovati, udaljava nas od flowa i stvara nepotrebnu krivnju.
Hobiji su sve sličniji poslu
Jedan od glavnih razloga zašto su hobiji počeli nalikovati poslu je uspon “side hustle” kulture. Nakon pandemije i uz društvene mreže prepune priča o tome kako netko svoj hobi pretvara u izvor prihoda, užitak često dolazi s cijenom. “Kad strast opteretimo financijskim očekivanjima ili previsokim ciljevima, gubi se jednostavnost i zadovoljstvo,” kaže Fisher.
I zato, možda je pravi način pristupa hobiju, raditi ga na pola? Ne shvaćati preozbiljno i ne preispitivati trebamo li se posvetiti više, možemo li bolje ili imamo li uopće vremena u rasporedu. Ne treba sve biti toliko ozbiljno, samo smo to negdje putem ipak zaboravili.
Mentalni reset potrebe za stalnim postignućima
Iako je potrebno malo mentalnog resetiranja da se oslobodimo potrebe za stalnim postignućima, gledanje na hobije kao na igru, a ne rutinu, dobar je početak. Terapeutkinja Rosalind Miles ističe i važnost društvenog aspekta: hobiji povezuju ljude, stvaraju osjećaj zajednice i otvaraju prostor za nova poznanstva.
Dok siječanj ponovno donosi razgovore o ciljevima i planovima, možda je dopuštanje sebi da radimo stvari kad nam se radi, najbolji način da ih uopće zadržimo u životu. Sram zbog prosječnosti često nas sprječava da išta započnemo, iako svi znamo da je malo užitka uvijek bolje nego potpuno odustajanje.
Fotografije: Pinterest
