Uređenje interijera uvijek je lijep, ali može biti i stresan proces. Kako je s druge strane i kako izgleda kreativni proces, ali i vođenje vlastitog studija?

Tina Kurpez, cijenjena dizajnerica interijera koja već dvadeset godna uspješno vodi svoj Studio Karas dala nam je uvid u svoj svijet. Razgovarale smo kreativnom procesu, stvaranju, ali kako dalje kad dođe do zasićenja. 

Studio Karas odiše osobnošću. Kako je sve počelo i što je bio vaš prvi korak prema vlastitom studiju, odakle želja za vlastitim poslom?

Neka moja ideja od kada sam se krenula baviti interijerima bila je kreirati vrhunski prostor, ali i cijelo iskustvo koje klijent ima kroz taj proces.
Kada sam kretala, pojam ureda za dizajn interijera kod nas nije postojao. Stjecajem okolnosti upoznala sam arhitekticu Marinu Pasarić koja me doslovno uzela pod svoje i počela mentorirati. Tako sam asistirala arhitektima koji su se bavili interijerom, radila na razradama nacrta i crtala perspektive jer programi za renderiranje tada nisu postojali. Radila sam i u salonima namještaja, što je odlično iskustvo u kojem se upoznaješ s cijelim procesom opremanja. Od dogovora s različitim klijentima, procesom narudžbe, greškama, problemima pri montaži ili nesporazumima svake vrste. Jako interesantno i korisno iskustvo. Nakon raspada jednog salona namještaja u kojem sam radila, odlučila sam se u potpunosti posvetiti svom uredu i stavila sve karte na to.
Iskreno, nisam imala pojma što me očekuje, ali stvari su se počele događati.

Kako izgleda vođenje vlastitog studija u praksi i koji su najveći izazovi?

Trenutno mi je najveći izazov preuzeti projekte koje mogu odraditi u dogovorenom roku i ne prekrcati se poslom. Kako su projekti s vremenom postajali sve složeniji, ja sam postajala sve svjesnija da bez moje intenzivne prisutnosti u svim fazama realizacije interijer neće moći biti izveden kako sam ga zamislila. Vrijeme trajanja nekog projekta nemoguće je predvidjeti. Uobičajeno je da se gradnja vile koja bi trebala biti dovršena u 18 mjeseci protegne i na duplo duži period. Da bi na kraju sve sjelo na svoje mjesto, nemoguće je predati projekt, maknuti se i očekivati da će sve biti izvedeno u skladu s nacrtanim. Paralelno se uvijek radi na više objekata pa uskladiti sve termine, energiju i financije za mene je stvarno izazovno.

Koji je vaš pristup interijerima? Imate li neku filozofiju od koje ne odstupate?

Želim maksimalnu usklađenost elemenata koji se nalaze u prostoru. Za svaku poziciju i za svaki odabir mora postojati odgovor zašto baš tu i zašto baš to. Odgovor ne može biti “zato što mi se baš sviđa” jer interijer je nužno sagledavati kao cjelinu da bi na kraju kao cjelina i funkcionirao. To je neko osnovno pravilo koje pokušavam ispoštivati do kraja.
Posebno me interesira kvalitetno organizirati prostor, a igra usklađivanja počinje već pri organiziranju prostorija, zidova, stropova, pozicioniranju instalacija. Emocija kojom neki prostor zrači ovisi upravo o tom skladu iako ljudi najčešće to ne doživljavaju kao bitno na svjesnoj razini. Ako su u prostoru već postavljeni zidovi i instalacija vode i struje, a klijent te zove da mu odabereš namještaj, tepih i luster, rezultat naravno ne može biti vrhunski interijer.
S vremenom sam stekla klijente koji i vide i traže upravo tu kvalitetu i priznajem da mi je rad na taj način još uvijek pravo zadovoljstvo.

Što bi savjetovali ljudima koji žele urediti svoj prostor, ali se ne usude odmaknuti od trendova ili “sigurnih izbora”?

Opustite se i uživajte u procesu. To je samo stan, a vi birate samo namještaj. Vezano uz kombiniranje boja i materijala, po mom mišljenju nije potrebno imati cijelu sliku prostora osmišljenu unaprijed. Odaberite prvo ključni komad, u dnevnom boravku npr to je sofa. Tek kada odaberete model koji želite, u kojem vam je ugodno i koji dimenzijom odgovara prostoru, bez unaprijed zacrtanog plana krenite u istraživanje tkanina koje su dostupne za taj model i dozvolite odabrati tkaninu koja vam se sviđa bez obzira što ste ranije imali drugačiju ideju. Birajući pošto poto ono što je unaprijed zacrtano, propuštate gomilu genijalnih mogućnosti. Također je dobro znati da ne postoji samo jedan odličan odabir. Za svaku situaciju i svaki prostor vjerojatno postoji cijeli niz odličnih rješenja koja se mogu jako lijepo razviti.

Gdje pronalazite inspiraciju?

Najveća inspiracija definitivno je korisnik, par, obitelj za koju se prostor kreira. Pokušavam ih osjetiti, slušam ih, ali i čitam između redova i predlažem im stvari za koje niti ne znaju da ih žele. Naravno da ogroman utjecaj na mene imaju putovanja. Tako mogu promatrati način na koji funkcioniraju razni prostori, utjecaj odabira formi, materijala i boja na atmosferu i doživljaj prostora. Promatram ulogu svjetla u svemu tome i kako se osjećam u prostoru osvijetljenom na ovaj ili onaj način. Na putovanju si nužno izložen takvom iskustvu. Ali i sama atmosfera, energija i estetika nekog grada ili predjela nešto je što upijam i prenosim u prostore koje kreiram. Osim toga, putovanja i od samo nekoliko dana odličan su način odmaka od svakodnevice i punjenja energijom.

Što za Vas znači dom?

Mir, sigurnost i sloboda.

Radite posao koji volite, ali dolazi li ikada do zamora?

Naravno. Svako toliko pomislim ne mogu više ovo raditi. Previše je zahtjevno, iscrpljujuće. U cijelom procesu na kreativni dio odlazi maksimalno 10% vremena i energije, a 90% na sve ostalo. Potrebna je ozbiljna priprema kako bi se investitoru prikazalo i objasnilo potrebno, uskladilo s njegovim željama, uguralo u budžet, a zatim i izvelo u nekom zadanom roku. Paralelno treba pronaći i tehnička rješenja za gomilu situacija, jer mnoge će se stvari izvesti samo na ovom objektu i vjerojatno više nikada. Jako puno istraživanja i promišljanja, iscrtavanja, dogovaranja…. Sada imam izvrsne suradnike bez kojih niti rezultat niti proces ne bi bili isti i to mi je predragocjen kapital kojeg u počecima rada nisam imala. Ipak zamor je neizbježan i jedino rješenje je napraviti odmak. Otvorila sam vrata za neke potpuno nove poslove, krenula u jedno sasvim novo područje, u nekom momentu čak i pomislila da je rad na interijerima iza mene, ali nema šanse. Još uvijek je tu toliko strasti, adrenalina. Mislim da će zauvijek i ostati tako.

Kako se nosite s izazovima, kako u poslu, tako i životu?

Pa s godinama sve lakše. Pri suočavanju s problemom sada puno lakše ne reagiram na prvu. Pustim da prođe prvi val pa zatim ponovo sagledavam situaciju i tako jasnije vidim rješenja. Pokušavam ostati mirna ili se vratiti u mir i tek tada reagirati. Ustvari, izazovi me guraju naprijed i tjeraju na kreativna rješenja.

Kažu da kreativni rad oslobađa, vjerujete li da je, zapravo, svatko kreativan na svoj način?

Vjerujem da se rješavanje svakog zadatka iz bilo kojeg područja može učiniti kreativnim kao i da svatko ima područje u kojem će izraziti svoju kreativnost.

Kakvo je vaše iskustvo s neispunjenim očekivanjima?

S vremenom sam naučila uskladiti očekivanja sa situacijom ili jednostavno ne očekivati. Promatram događaje i situacije te lovim mogućnosti koje se pritom otvaraju i pojavljuju. Takav mi pristup daje slobodu.

Čega si u budućnosti želite više?

Ustvari zadovoljna sam ovim što je sada i veselim se svemu što dolazi.

Fotografije: Saša Ćetković