Kažu da se čovjek poznaje onoliko koliko poznaje svoje korijene, odakle dolazi gdje pripada. I često se to događa u ciklusima.
Kad tad dođe potreba za povratkom sebi?
Kad smo jako mladi i još uvijek nismo otišli od roditelja, većina ljudi se samo želi maknuti. I to ne ne negativan način, nego na način da imamo priliku istražiti sebe, otkriti neke nove stvari i jednostavno živjeti samo svoj život. Onda to i napravimo, prođu neke godine i sve nas više počinje privlačiti povremeno vraćanje na mjesta gdje smo imali najljepše uspomene. Istraživanje Revange travela, koje je napravljeno nakon pandemije, dokazalo je da je nostalgija i povratak nekim lijepim uspomenama i osobama koje su nam obilježile neki dio života može povećati želju za putovanjima. Na kraju dana, ionako često putujemo zbog osjećaja koje nam putovanje donosi, a manje radi same destinacije.
Puno za vidjeti, ali malo za osjetiti
Postoji puno svijeta. Neki ljudi usmjereni su na to da vide što je moguće više i vole otkrivati novo mjesto na svakom putovanju.I to je uzbudljivo, novo i čini se kao logičan izbor. Ali što je s ponovnim posjetom destinacijama koje ste već uživali? Što je s korištenjem godišnjeg odmora na destinacije i ljude koje ste već vidjeli i želite još sto prilika za točno takav osjećaj?
"Ako možemo donositi zaključke prema trendovima, ali i onome što suptilno primjećujemo oko sebe, ljudi se sve više vraćaju djetinjstvu, poznatom i svoje vrijeme rado koriste upravo na iste destinacije. Dok su nekad trčali obići i vidjeti što više novih stvari, sad ih osjećaj pripadnosti i buđenja osjećaja iz djetinjstva vuče nazad sebi i istim mjestima. "
Nostalgija je postala važan pokretač u turizmu. Istraživanje pokazuje da „turizam nostalgije” ima sve veću ulogu u privlačenju putnika koji traže autentična i smislenija iskustva, koja povezuju s osobnim i kolektivnim sjećanjima. A, zaključeno je i da nostalgija pozitivno utječe na vezanost za destinaciju i namjeru ponovnog posjeta.
Takve odluke ne čine se spektakularnima u smislu „velike avanture”, ali su bogate u smislu povezanosti, osjećaja i smisla. Možemo zamisliti osobu koja je kao dijete ljetovala na jadranskom otoku. Nakon desetak godina, vraća se na isti otok s partnerom ili s obitelji, ali ne da bi istraživala sve otoke, nego da bi osjetila mir i povezanost koje je taj otok nekad pružao. Slična je priča sa studentom koji je neko vrijeme živio u drugom gradu radi studija. Nakon nekoliko godina vraća se u taj grad, ali ne u turističkom smislu, želi vidjeti kako se sve promijenilo i kako je on sam promijenjen. I zapravo tu, vjerojatno leži razlog porasta ovog trenda putovanja, a to je potrga za smislom i osjećajem pripadnosti koji je zapravo osnovna potreba svakog čovjeka, samo nam ponekad trebaju godine da to osvijestimo i priznamo si.
Putovanje ne mora značiti odlazak u „novu državu” da bi bilo transformativno. Često je dovoljno vratiti se poznatom mjestu, s novim stavom i otvorenošću za drugačije iskustvo. Takva putovanja mogu biti vrlo privlačna svima koji osjećaju umor od konstantnog gledanja svega i traže dublje emocionalno i mentalno iskustvo. Hrvatska, kao destinacija, nudi bogatu mrežu „mjesta vraćanja”,otočići, rodni gradovi, stari hoteli i mjesta iz djetinjstva, u kojima se ljudi mogu ponovno pronaći i povezati sa sobom. Uključivanje stvarnih priča ljudi i njihovih osjećaja vraćanja dodatno ojačava autentičnost iskustva.
Ovaj tip putovanja također omogućuje drugačiji pristup turizmu i ne samo više „brzi foto‑stopovi”, već polaganije, reflektivnije i dublje iskustvo koje obogaćuje i osobu i destinaciju. Vraćanje poznatom nije znak manjka avanture, naprotiv, može biti najljepša i najautentičnija avantura. Kada nas putovanje vodi nazad, prema mjestima gdje smo bili sretni i gdje smo bili drugačiji, možda slabiji, ali znatiželjniji, tada imamo priliku vidjeti kako smo se promijenili i kako je mjesto promijenilo nas.
Koje je ono mjesto koje ste posjetili jednom, a koje danas želite posjetiti ponovo, ne da biste vidjeli novo, nego da biste osjetili isto ili čak dublje?
Fotografije: Pinterest
