Godina je počela. Službeno danas rekla bi. Ovo je, kako kažu najponedjeljkastiji ponedjeljak ikad. Ne bi se ipak složila točno s time, jer je sutra praznik, ali prvi ponedjeljak ove godine je ovdje.
Osjećaj novog početka
Svake godine volim napisati tekst o početku Nove godine. Iako je sve već rečeno, iako se svake godine pišu tekstovi za početak nove godine, volim i na taj način dati neki značaj Novoj godini. Ne znam ni sama zašto.
Volimo osjećaj novih početaka, valjda nas zato taj 1.1. toliko veseli. Kao da nam je netko odjednom dao priliku za novi početak, za okretanje nove stranice. Iako se baš samim tim datumom nije promijenilo, to je neko olakšanje koje nam se dogodi kad imamo osjećaj novog datuma s nama. Taj dan, gotovo da je i jedina kolektivna odluka da počinjemo ispočetka. Da ćemo zatvoriti ono što nam više nije dobro i krenuti dalje. Ali, kako se to stvarno radi? I može li se to uopće samo tako odlučiti? Osjećaj novog početka s vremenom izblijedi, najčešće negdje krajem siječnja za koji se čini da traje vječno i da smo zaglavili u vječnoj hladnoći i magli.
Kako je sve počelo?
Iako i sama donosim novogodišnje odluke (kojih se najčešće ne držim cijele godine) nikad zapravo nisam razmišljala zašto to radimo i kako je sve počelo. Ako ste isti, ovo je jedan kratki pregled naših Novih godina i što su one značile. Kao i s većinom stvari, povezane su s vlasti, carevima i sličnim likovima. Naravno. Ali, ima i pozitivnih stvari u svemu tome.
Tradicija novogodišnjih odluka seže tisućama godina unatrag i puno je starija nego što se na prvi pogled čini. Najraniji zapisi o sličnom običaju potječu iz starog Babilona, prije otprilike četiri tisuće godina. Babilonci su novu godinu slavili tijekom proljetnog festivala Akitu, koji je trajao dvanaest dana i bio snažno povezan s obnovom prirode, društvenog poretka i odnosa s bogovima. U tom su razdoblju davali obećanja da će vratiti posuđene predmete, podmiriti dugove i ispuniti određene obaveze, vjerujući da će im bogovi zauzvrat osigurati sreću i stabilnost u godini koja dolazi. Iako se te obaveze ne mogu usporediti s današnjim osobnim ciljevima, smatraju se jednim od prvih oblika onoga što danas nazivamo novogodišnjim odlukama.
Nakon propasti Rimskog Carstva, jedinstveni datum početka godine ponovno se gubi. Tijekom srednjeg vijeka u Europi se Nova godina slavila na različite datume, ovisno o regiji i crkvenim običajima, uključujući 25. ožujka, 25. prosinca ili čak Uskrs. Tek s uvođenjem gregorijanskog kalendara u 16. stoljeću, Katolička crkva ponovno potvrđuje 1. siječnja kao početak godine, a s vremenom taj datum postaje standard i u većini drugih dijelova svijeta.
Zima kao hibernacijski period, a trebamo donositi odluke
Zapravo, osobno, bi mi puno više imalo smisla da se nova godina cijeli New year, new me, događa na proljeće, a ne kad počinje siječanj koji je, onako jedan dosta zeznut mjesec. A, možda je to baš tako jer očekujemo da mora biti novi početak i nešto super i velebno, kad on jednostavno nije za to. I baš zato je, nepravedno, dobio lošu reputaciju. Valjda. Ne znam zašto toliko razmišljam o samom konceptu Nove godine, ali zapravo sam samo u tom moodu da je završio jedan ciklus i počeo Novi.
Najčešće Novogodišnje odluke su za sve, pa tako i mene samu, bile uvijek vezane za neko samopoboljšanje, unaprjeđivanje same sebe. Prestati pušiti, početi trčati, prestati jesti slatko, napredovati u poslu, putovati na xy mjesto. I tako u krug. Negdje u ožujku, iskreno, već zaboravim što sam odlučila. Na kraju godine, neke stvari se ostvare, bilo poslovno privatne, a za neke više ni sama ne znam je li dobro ili loše da se nisu ostvarile.
U svakom slučaju, zanimljivo mi je pratiti što se stvarno dogodi s tim svim odlukama i kako se taj osjećaj nečeg novog brzo izgubi prolaskom prvog mjeseca nove godine. I onda zaključujem da svrha novogodišnjih odluka ni ne mora biti baš u njihovoj provedbi, evo i zašto to mislim.
Kolektivno zajedništvo i veselje
Ljudi imaju snažnu potrebu za simboličnim novim počecima, a Nova godina predstavlja jedan od rijetkih univerzalno prihvaćenih trenutaka u kojem kolektivno zatvaramo jedno poglavlje i otvaramo drugo. Taj prijelaz stvara osjećaj da prošle pogreške, neuspjesi ili loše navike mogu ostati „iza nas“, dok se budućnost čini čišćom i otvorenijom za promjenu.
Psiholozi ovaj fenomen često povezuju s konceptom takozvanog fresh start effecta, odnosno učinka novog početka. Istraživanja pokazuju da su ljudi motiviraniji za promjene u trenucima koji jasno razdvajaju „prije“ i „poslije“, poput rođendana, početka nove školske godine ili upravo Nove godine. Datum sam po sebi nema moć promjene, ali mu mi pripisujemo značenje koje pojačava osjećaj kontrole, nade i mogućnosti da postanemo bolja verzija sebe. Novogodišnje odluke također imaju snažnu društvenu dimenziju. Budući da ih donosi velik broj ljudi u isto vrijeme, one postaju dio kolektivnog narativa o samopoboljšanju. Razgovori o ciljevima, planovima i promjenama stvaraju dojam da je promjena ne samo moguća, nego i očekivana. U tom smislu, odluke više nisu isključivo individualna stvar, već i odgovor na društveni pritisak da budemo produktivniji, zdraviji, uspješniji i discipliniraniji.
I baš zato, unatoč činjenici da velik dio novogodišnjih odluka ne opstane dugoročno, njihova svrha nije nužno u savršenoj provedbi.
Fotografije: Pinterest