/Piše: Anamarija Virant/
Kažu da postoje dvije vrste ljudi kod putovanja – oni koji isplaniraju cijeli put dva mjeseca prije polaska, označe sve lokacije koje žele vidjeti, imaju točan sat kad posjećuju koji muzej i sve karte su već kupljene. Onda imamo i kofer putnike – pa, ukratko – oni rade baš sve suprotno.
Planiranje putovanje
Prečesto, bilo kakvo planiranje putovanja završava kupnjom avionskih karata i bukiranjem smještaja. Za sve ostalo idući period sto puta ponovim da ima vremena i da stignemo sve. I tako se iz destinacije u destinaciju ponavlja da dolazimo bez ikakve pripreme, plana i programa. I, iako ima i taj dio svojih čari i ta spontanost je slatka – budimo realno dovodi i do nervoze, propuštenih karata za muzeje, gužvi i restorana u kojima su naslagani sami turisti gdje te osoba ispred doslovno uvlači unutra.
To sve nije najveća katastrofa, naravno, ali oduzima vrijeme i energiju. S druge strane, imala sam prilike putovati s frendicom koja je svoj savršeno isplanirani život prenijela i na to putovanja. Pa je tako to izgledalo ovako – svaki dan bio je napisan i isprintan da točno znamo što nas taj dan čeka. Koliko vremena imamo za cugu između dva muzeja, otprilike gdje i kad ručamo i opet koliko taj ručak može trajati. Navečer smo išle dosta rano spavati jer je dizanje bilo ujutro rano da stignemo vidjeti i napraviti sve s popisa. Bilo je zanimljivo i strukturirano. U tri dana smo vidjele sve stvari s popisa za koje bi nekome trebalo tjedan dana, ali smo se malo i umorile i na kraju mi je ostao osjećaj da zapravo nisam doživjela grad i kako on diše i živi. Ali, iskoristili smo maksimum i stvarno imali ispunjene dane. S druge strane, kako je to inače izgledalo – poprilično neorganizirano i malo kaotično.
