Koliko se zapravo rijetko posvetimo samo jednoj stvari? Naša svakodnevica ispunjena je beskrajnim popisima obaveza, notifikacijama i osjećajem da ne stignemo dovoljno. Multitasking se često smatra vrlinom, ali zapravo nas odvlači od onoga što je važno I čuli smo sto puta koliko je važno biti u trenutku, ali kako se to stvarno radi?
Zamislite jutro u kojem prva kava nije samo nešto što obavljate na brzinu nego smo stvarno svjesni da nam je to užitak i rutal kojeg volimo. Ili popodne kada čistite stan ne da biste što prije završili, nego da osjetite svu teksturu deterdženta, miris sapuna i sve što ide uz to. Čini se banalno, ali upravo u takvim malim stvarima leži snaga prisutnosti.
Mozak nije stvoren za multitasking
Znanost potvrđuje ono što intuicija zapravo već zna, a to je da mozak nije stvoren za multitasking. Svaki put kada skokovito prelazimo s jednog zadatka na drugi, gubimo energiju i smanjujemo fokus. Nakon dvadeset minuta „prekida” koncentracija pada, a um postaje nefokusirani nered. Umjesto toga, posvetiti se jednoj radnji potpuno povećava efikasnost, smanjuje stres i daje osjećaj kontrole nad vlastitim danom. Ali, koliko je to uopće realno i koliko stvari radimo na taj način? Rijetko? Nikad? Uz veliki napor?
Time blocking ili blokiranje vremena može biti korisno u profesionalnom životu. Pa imamo Tomato tehniku i drudge alate koji se preporučuju kako bi lakše savladali ovom disciplinom. Umjesto da pokušavate sve, rezervirajte određene sate samo za jednu obavezu. Možda je to sastanak, pisanje teksta, planiranje projekta ili čak šetnja. Važno je da bude samo jedna stvar iako teoretski možete uz to obavljati još nešto. Fokus na to da se obavlja zadatak po zadatak.
Struktura ne znači strogoću i manjak opuštenosti
Na početku, vježbanje fokusa na samu jednu stvar može zvučati poprilično strogo i čak dosadno. To je zato jer smo navikli na konstantne podražaje i nije se lako prebaciti u totalno suprotno stanje. Kuhanje, šetnja gradom, razgovor s prijateljem bez gledanja u telefon ili ispijanje kave u miru postaju zadaci kojih postajemo svjesniji prije nego ih uspijemo primijeniti na “konkretnije” i veće stvari. Kada pripremamo jednostavan obrok, trudimo se osjećati svaki korak. Kako nož reže povrće, kako mirisi ispunjavaju kuhinju, kako se boje mijenjaju dok se sve kuha. Tako obična aktivnost postaje iskustvo, trenutak u kojem smo prisutni i svjesni.
Sloboda u usporavanju
Možda i najbolja stvar ako ovome damo priliku je veća svjesnost i bolje primjećivanje. Manje auto pilota, više prisutnosti. Kad se potpuno posvetimo jednoj radnji, primijetimo detalje koje inače propuštamo. Boja papira, sunce koje se pojavilo i ulazi kroz prozor, način na koji se voda prelijeva u šalicu, naizgled banalne i “nebitne stvari”, ali sve to postaje važno. Svaka radnja dobiva težinu jer joj dopuštamo da bude prisutna sama za sebe, a ne samo dio liste zadataka.
Fotografije: Pinterest
