Konzumiranje bilo čega je pasivna aktivnost, a sve što je potrebno za konzumaciju je naša pažnja i vrijeme. “Samo to”, dakle čini se poprilično mali efort koji se traži od nas. Konzumacija je postala lakša nego ikad. Zapravo, toliko je lagana da je postalo teže ne konzumirati ništa.
Sve oko nas je tu s ciljem da dobije našu pažnju
Naša pažnja je najvrjednija valuta. U svrhu prodaje, pogleda, podataka – što god. Svijet je danas dizajniran tako da je sve prilagođeno konzumaciji. Društvene mreže, televizija, video igre i slične platforme omogućuju nam da prebacimo odgovornost na vanjski svijet. Uzimamo sadržaj i informacije koje nam dolaze, ali rijetko razmišljamo o tome kako one utječu na našu unutarnju ravnotežu i percepciju svijeta. I tako – umjesto da stvaramo i aktivno sudjelujemo u vlastitom životu naša mišljenja i način.
Brzoj konzumaciji da budemo točniji, a konzumacija je toliko pasivna da se lako uvuče u naše rutine i svakodnevicu. Ono što je čovjeku stvarno prirodno je kretanje, stvaranje, ispitivanje vlastitih limita. Ali, kroz ovaj sjedilački način života u kojem nam je sve dostupno konzumiranje postalo novi oblik funkcioniranja i zbog toga postajemo depresivni.
Prekomjerno konzumiranje sadržaja – bilo digitalnog, materijalnog ili emocionalnog – može nas dovesti do stanja mentalne iscrpljenosti. Umjesto da aktivno stvaramo, provodimo vrijeme preplavljeni informacijama koje često nisu povezane s našim stvarnim potrebama. Prekomjerno gledanje društvenih mreža može izazvati osjećaj nesigurnosti i neadekvatnosti, jer stalno uspoređujemo svoj život s idealiziranim prikazima života drugih.
S druge strane, kada stvaramo, ne uspoređujemo se s drugima. Naša pažnja je usmjerena na unutarnji proces i osobnu ekspresiju. Naša kreativnost postaje naš most prema svijetu, stvarajući osjećaj postignuća i unutarnje ispunjenosti. U tom procesu dolazi do oslobađanja od vanjskih pritisaka i očekivanja, što nam omogućuje da budemo autentični i prisutni u svom životu.
Ako sad razmišljate o svojim konzumacijama, nemojte biti prestrogi prema sebi. One su trenutačno gotovo neizbježne i vjerojatno je i nemoguće živjeti u modernom svijetu bez konzumacija, ali na koji način ih možemo smanjiti? Vjerojatno svatko ima odgovor za sebe, ali zamka u koju svi povremeno upadamo je svakako dum scrolling koji je zaslužan za nekontrolirano gubljenje vremena i konzumaciju i onoga što želimo i onoga što ne želimo.
Stvaranje je suprotnost
Kad se spomene stvaranje, koje je u suprotnosti s konzumiranjem, često se misli isključivo na uvriježeno kreativne poslove, ali to zapravo nije tako. Stvaranje je sve – od kuhanja ručka, do rada na svom svakodnevnom poslu do razgovora s nekim. Važno je da mi nešto produciramo, dajemo nešto van. U idealnim uvjetima bez distrakcija. Često nemoguće, ali kad osvijestimo na koji način smo cijelo vrijeme uzurpirani sadržajem možemo napraviti pomake. Pričali smo s puno ljudi koji su u svojoj suštini kreativci i društvo ih tako percipira jer njihovi poslovi ulaze u tu kategoriju kreativnih poslova. Svatko od njih smatra da su svi ljudi kreativni. Kreativnost je urođena ljudska sposobnost, ona je zapravo naš temeljni instinkt. Moć za rješavanje problema. Bilo da stvaramo umjetnost, pišemo, pjevamo, ili čak kuhamo, proces stvaranja daje nam osjećaj ispunjenja, kontrole i izražavanja sebe. Kroz stvaranje, ponovno se povezujemo s onim tko mi zapravo jesmo. To nije samo oblik zabave, već je način na koji razmišljamo i živimo. Bez obzira ne to što radimo.
S obzirom na sve veću prekomjernu potrošnju sadržaja, važno je stvoriti ravnotežu. Povratak stvaranju može biti ključ za ispunjeniji život. Umjesto da se prepustimo pasivnoj potrošnji, trebamo se podsjetiti na svoje sposobnosti, talente i strasti koje čekaju da budu izražene. To ne znači da trebamo potpuno eliminirati konzumiranje sadržaja, već da trebamo stvoriti prostor za kreativne aktivnosti koje nas ispunjavaju.
Stvaranje je zapravo suprotnost konzumiranju koje nas čini bolesnijima, nesretnijima i lažno zaposlenima. Nemamo vremena, dani lete, a ništa se ne mijenja. Čini se da svakim danom sve više toga moramo bez mogućnosti za realno sagledavanje gdje nam to vrijeme stvarno “curi”. To nas tjera da se uspoređujemo, da stalno tragamo da nečim boljim bez da imamo motiva, vremena ili želje mijenjati stvari. Jer stalno moramo vidjeti još nešto.
Prvi korak je, možda, naša pažnja na zadatke koji radimo bez potrebe za stalnim multitaskingom, stalnim prebačajima i bez FOMO osjećaja koji je zapravo naša percepcija.
Fotografija: Pinterest
