Ponekad se i sami pitamo kad je bilo teže biti roditelj? Danas kad i imamo sve (i previše) informacija ili prije nekoliko desetaka godina kad roditelji nisu imali pristup brojnim informacijama? Ovo je vječno pitanja, kokoš ili jaje? Ali, unatoč svim informacijama koje danas imamo i dalje smo zbunjeni s deklaracijama i informacijama.
Nekad vs. sad
Često se prisjećamo vlastitog djetinjstva. Igranje u parku do mraka, blatnjave noge, stari bicikli (bez kaciga naravno), prijetelji s nama i kod nas od jutra do mraka. Zajednica koja je povezivala ljude, susjedi kojima smo vjerovali s djecom i generalno život s puno manje informacija. Činilo se kao da je sve bilo opuštenije i kao da je briga bilo manje.
“Činilo se kao da je sve bilo opuštenije i kao da je briga bilo manje.”
Nije novost da romantiziramo stvari koje su prošle i da za prošla vremena mislimo da su bila bolja. To je zapravo značajka svake generacije dosad. Ali, činjenica je da se danas, kao rodirelji stvarno opterećujemo sa stvarima koje su našim roditeljima bile nepoznanica. Od pohvalnih stvari kao što su zdrava i organska hrana, sigurnost za vrijeme vožnje u automobilu i briga o njezi.
Naravno, nije novost da romantiziramo stvari koje su prošle i da za prošla vremena mislimo da su bila bolja. To je zapravo značajka svake generacije i sigurno ne možemo reći da je sve što danas radimo nepotrebno ili pretjerano. Upravo suprotno. Danas znamo puno više o sigurnosti djece, zaštiti od sunca, prehrani, njezi kože i brojnim drugim stvarima koje našim roditeljima jednostavno nisu bile dostupne.
“Ali s druge strane, danas smo i puno svjesniji svega što bi moglo poći po zlu.”
Dijete padne i odmah razmišljamo je li se ozlijedilo. Igra se vani i razmišljamo o suncu. Hladno je i pitamo se je li mu dovoljno toplo. Zaprlja ruke i možda nam je prva reakcija da ih što prije operemo. Ako se vrati kući blatnjavo, znojno, s ogrebotinom na koljenu i travom u kosi, vrlo lako ćemo prvo pomisliti na sve ono što se moglo dogoditi, umjesto na to koliko se dobro zabavilo.
I onda se, uz sve te informacije i savjete, počnemo pitati puštamo li ih uopće da budu djeca? Ali baš stvarno djeca. Da budu blatnjava, glasna, neuredna, prljava i da ponekad jednostavno ne možemo iskontrolirati sve stvari.
“Teško je, jer ih želimo zaštititi. To je valjda jedan od najprirodnijih roditeljskih instinkta. Ali, pravo pitanje je od čega ih zaista trebamo zaštititi?”
Trebaju li djeca biti malo neuredna?
Možda smo negdje putem, uz savršeno uređene dječje sobe, planirane aktivnosti i kurirane dane, zaboravili da se djeca razvijaju kroz to da se ponašaju kao djeca.
“A djeca su, po svojoj prirodi, neuredna.”
Istražuju, diraju, padaju, penju se, trče, kopaju po zemlji, sjede na podu i hvataju sve što im se nađe pod rukom. Vraćaju se kući blatnjava i često izgledaju kao da su provela cijeli dan negdje gdje ih nismo ni poslali. I zapravo, upravo to želimo kada govorimo o važnosti slobodne igre, boravka na otvorenom i istraživanja. Želimo da djeca imaju prostor u kojem mogu sama nešto otkriti, isprobati, pogriješiti i ponovno pokušati.
Takva igra rijetko je potpuno čista i uredna. Blato je dio toga, kao i prljave ruke, ogrebano koljeno, mokre čarape, znojna kosa ili odjeća na kojoj više nema smisla pokušavati razlikovati travu od zemlje. I možda je to sasvim u redu.
Naravno, ovo ne znači da trebamo zanemariti higijenu ili sigurnost. Ne znači da ćemo ignorirati zaštitu od sunca, prestati prati ruke ili se praviti da ozljede ne postoje. Naravno da ćemo djecu zaštititi kada postoji stvarna opasnost. Ali postoji razlika između stvarne opasnosti i svega onoga što nam samo izgleda kao nešto što bismo trebali spriječiti.
A gdje je tu koža?
U cijeloj ovoj priči posebno je zanimljivo kako se odnosimo prema dječjoj koži. Kada govorimo o prljavštini, bakterijama i higijeni, lako je upasti u razmišljanje da sve što nije potpuno čisto treba što prije ukloniti.
“Ali koža nije samo površina koju trebamo oprati.”
Na njoj žive milijuni mikroorganizama koji zajedno čine mikrobiom kože. On je prirodan dio kože i važan je za njezinu ravnotežu i zaštitnu funkciju. Zato se danas sve više govori o tome kako njegovati kožu, a da pritom ne narušavamo ono što joj je prirodno potrebno.
Kod dječje kože to je posebno važno jer je nježna i osjetljiva. I zato možda nije stvar u tome da nakon svake igre pokušamo s kože ukloniti baš sve, nego da pronađemo dobru ravnotežu između higijene i nježne njege.
To je zapravo i razlog zbog kojeg je mikrobiom dječje kože toliko važna tema za Hahare. Ideja nije napraviti proizvod koji će kožu samo dobro oprati, nego razmišljati o tome kako svakodnevna njega djeluje na samu kožu i njezinu prirodnu ravnotežu.
Hahari proizvodi upravo su razvijeni s tim pristupom. Bubble Boom je nježna pjenica za svakodnevno pranje lica i tijela, formulirana s prebioticima i postbioticima koji podržavaju prirodnu ravnotežu mikrobioma kože. U formulaciji se nalazi i blagi surfaktant iz aminokiselina zobi, a proizvod je dermatološki testiran i nosi Ecogea i MyMicrobiome certifikaciju.
I tu se zapravo vraćamo na početak priče. Ne moramo birati između toga da djeca budu čista i toga da budu djeca. Nakon igre, blata i svih njihovih malih avantura kožu ćemo oprati, ali možemo birati način na koji to radimo.
“Nije cilj kožu ostaviti bez svega što na njoj prirodno živi, nego je nježno očistiti i pritom poštovati njezinu prirodnu barijeru i mikrobiom.”
Za sve one male ogrebotine i „tinuninu” situacije
A onda postoje i one situacije koje dolaze uz gotovo svaku dječju avanturu. Mala ogrebotina, crvenilo, ubod, udarac ili jednostavno koža koja je nakon cijelog dana na suncu, vjetru, travi i zemlji malo umorna.
Tu dolazi Tinuninu Balm, Haharijev umirujući balzam za svakodnevnu njegu osjetljive i nadražene dječje kože. Razvijen je upravo za takve male „tinuninu” situacije koje možda nama odraslima nisu velika stvar, ali djeci često jesu. Prebiotici i postbiotici podržavaju mikrobiom kože, dok biljni i organski sastojci pomažu njegovati kožu i podržati njezinu prirodnu barijeru. Proizvod je također dermatološki testiran i nosi MyMicrobiome i Ecogea certifikate.
I zapravo mi je upravo ta ideja Haharija najbliža ovoj cijeloj priči. Djecu ne trebamo sprječavati da budu djeca samo zato što će se zaprljati ili ogrebati. Pustimo ih da istražuju, a kada se vrate kući, budimo tu za njih i njihovu kožu.
Zato postoji i Double Trouble, duo koji spaja upravo te dvije stvari. Bubble Boom za nježno čišćenje nakon igre i Tinuninu Balm za njegu kože nakon svih tih malih avantura.
Zaštita i sloboda idu zajedno
Čini mi se da je to zapravo jedan od većih izazova današnjeg roditeljstva. Ne nedostatak informacija, nego njihova količina.
“Danas možemo pronaći odgovor na gotovo svako pitanje. Znamo što bi dijete trebalo jesti, koliko bi trebalo spavati, kako zaštititi kožu, koliko vremena provoditi vani i na što sve trebamo paziti. I sve su to vrijedne informacije. Problem nastaje kada zbog njih počnemo osjećati da nešto radimo pogrešno ako nismo uspjeli iskontrolirati baš svaki dio djetetovog dana.”
Možda ne moramo.
Možemo ih zaštititi od jakog sunca i pustiti ih da se igraju vani. Možemo paziti na njihovu kožu i dopustiti im da se zaprljaju. Možemo ih naučiti pranju ruku, a istovremeno ih ne učiti da je svaka bakterija neprijatelj. Možemo biti oprezni, a da pritom ne pokušavamo kontrolirati baš svaki njihov korak.
Fotografije: Pinterest, Hahari arhiva
