Kad bi vas netko pitao što mislite o putovanjima radnim danima, vjerojatno bi prva reakcija bila zbunjenost. “Tko ima vremena za to usred tjedna, u prosincu?” ili “Previše komplicirano?” – to su misli koje nas često sputavaju u izlaženju iz okvira.
Bijeg kad se čini da je nemoguće
Ok, ok, znamo da je teško. Kalendari su puni, očekivanja i troškovi u prosincu jako veliki, i čini se da je nemoguće ugurati još nešto inače ćemo se raspuknuti. Ali, ne mora nužno biti prosinac. Može biti neki drugi tjedan. Ponedjeljak je i vis e pakirate putovanje – u drugu državu ili kućicu u šumi u Gorskom Kotaru, sasvim je svejedno. Ono što je važno je da tjedan koji je često rezerviran za stres i posao češće može (a vjerojatno bi i trebao) postati samo naš – mali bijeg od pravila, obaveza i moranja.
Na prvi pogled, čini se da su vikendi rezervirani za odmore, a radni dani za obaveze. No, negdje između te dvije krajnosti nalazi se prostor gdje vlastiti život postaje prioritet. Putovati usred tjedna znači odlučiti da rutina ne diktira našu slobodu, već da smo puno više u kontroli nego mislimo i želimo za što želimo preuzeti odgovornost.Postoji nešto nevjerojatno oslobađajuće u tom osjećaju. Kad znamo da većina drugih prati utabane staze svojih ponedjeljaka, utoraka ili srijeda, a vi ste već negdje daleko, ili blizu – na praznim planinarskim stazama, u tihim kafićima nepoznatih gradova ili na plažama koje više ne pamtite kao prepune. Nema stresa, nema gužvi i odmor izgleda upravo onako kako bi trebao izgledati.
Spojeni vikendi – odlična prilika koja donosi gužve
Da se razumijemo, nema nam draže nego dobro spojiti vikend i za jedan dan iskorištenog godišnjeg dobiti 5 dana putovanja. Nema boljeg. Ali, znamo svi da to donosi gužve, lagani stres zbog toga i svijest da ionako nitko ne radi jer su svi negdje pobjegli. A zašto ne bismo češće koristili kraća putovanja da se resetiramo i odmorimo kad nam se sve govorimo da baš sad ne bi smjeli?
Zapravo je to test koliko se možemo opustiti i prepustiti. Naravno, ne pišemo sad o situacijama kad nas stvarno čeka hrpa posla, kad se sve oko nas raspada i ovisi o nama. Te razine stresa su možda nepotrebne, razumijemo. Ali, ako si možemo priuštiti, ako je sve odrađeno, u redu je pustiti i otići. Propustiti nešto. Propustiti druženje, sastanak, poslovni party. Pod uvjetom da nam to treba, naravno.
Može biti izraz slobode i bunta
Tišina koja prati radne dane donosi posebnu čar putovanju. Bez gužvi koje brišu autentičnost mjesta i bez čekanja u beskrajnim redovima, sve je sporije, dublje i smislenije. Putovanja preko tjedna nisu samo bijeg – to je povratak sebi.
Zanimljivo je kako nam ovakvi trenuci mijenjaju percepciju. Ponedjeljak, obično sinonim za stres i novi krug obaveza, može postati početak neke avanture. Može biti i mikro avantura, jedan dan. Dok drugi odgađaju uživanje do vikenda, vi učite cijeniti sadašnji trenutak. Putovati preko tjedna znači barem na kratko promijeniti pogled na ustaljeno gledanje vremena, prepoznati ga kao luksuz koji sami sebi možemo priuštiti – i to bez velikih odricanja.
Zamislite buđenje u utorak ujutro, ali ne uz zvuk alarma i pritisak rasporeda, već uz miris nečeg novog. Nekad nema boljeg osjećaja od nepoznatog. Zamislite kako dan prolazi bez ikakve žurbe, s vašim koracima koji istražuju nepoznate ulice ili staze, daleko od ritma svakodnevnih obaveza.Ono što je najbolje kod putovanja radnim danima nije samo osjećaj slobode. To je i osjećaj da radimo nešto protiv struje, nešto za sebe. I nije stvar u velikim putovanjima na egzotične lokacije. Dovoljno je ponekad samo nekoliko sati – popodne provedeno u istraživanju obližnjeg grada ili jutro u prirodi dok svi ostali bulje u ekrane. Sljeme prije posla? Putovanja preko tjedna mogu biti više, ako ih pogledamo na drugačiji način – ona su stav. Stav koji kaže da sloboda nije rezervirana samo za dane koje smo unaprijed označili kao “slobodne”. Ona je tu svaki dan, čeka da je prepoznamo i zgrabimo.
Danas je ponedjeljak. Možda je vrijeme da krenete.
Fotografije: Pinterest