Unutarnji mir nije stanje u kojem su svi problemi nestali niti potpuna odsutnost negativnih emocija. To je sposobnost da ostanemo smireni i stabilni unatoč vanjskim okolnostima. Radi se o prihvaćanju sebe i svijeta kakav jest, uz istovremeni rad na vlastitom rastu i ravnoteži.
Unutarnji mir kad sve radi protiv nas?
Unutarnji mir nije stanje u kojem su svi problemi nestali niti potpuna odsutnost negativnih emocija. To je sposobnost da ostanemo smireni i stabilni unatoč vanjskim okolnostima. Radi se o prihvaćanju sebe i svijeta kakav jest, uz istovremeni rad na vlastitom rastu i ravnoteži. Otkad je čovjeka, najveća želja svakog pojedinca koji je ikad živio je upravo to. Možda nekad čak toga nismo ni svjesni, ali unutarnji mir je ono što će nam donijeti istinsku sreću i zadovoljstvo. Od drevnih učitelja koji su prvi učili važnost povezanosti tijela, uma i duha pa sve do danas. Danas, kad se sve više priča o unutarnjem zadovoljstvu, kad su terapije sve dostupnije i kad mentalno zdravlje nije više takav tabu. A opet smo, čini se nikad dalje od unutarnjeg mira. Onog pravog. Kad se čini da smo točno tu gdje trebamo biti, čak i ako nemamo sve što želimo. Da je u redu, da se može, da ništa ne propuštamo, da smo tu sada i ovdje. I da nema žurbe za nas bez obzira što se događa.
To nas ostavlja s osjećajem da nešto nije u redu s nama samima što čini kao da šprintamo od unutarnjeg mira, sve dalje i dalje. FOMO, taj osjećaj propuštanja koji nas stalno prati, stalno vjerujemo da možemo bolje. Bolje izgledati, raditi, zarađivati, odgajati, rasti, odmarati. Bolje, bolje, uvijek može bolje. U toj beskrajnoj utrci prečesto zaboravimo na sebe, na ono što želimo, gdje želimo ići i u nama se stvara veliki dualitet. Stvara se izgubljenost, stvara se otuđenost od nas samih i to dovodi do kroničnog nemira unutar nas samih. Neusklađenost. I onda, često i godinama nakon, shvatimo da više ne možemo i samo želimo mir. Ali, nakon godina i godina življenja po određenim postavkama, nije uvijek lako shvatiti kako ga pronaći.
Rješenje je isključiti se?
Iako se čini logično, nije rješenje isključiti se iz stvarnog svijeta i živjeti u svojim kontroliranim uvjetima sami sa sobom. Svijet oko nas nikad neće biti idealan i ako se mi sami ne naučimo nositi sa stresorima, nikad ga nećemo moći stvarno osjetiti. Činjenica je da nitko ne može živjeti u savršenim uvjetima i da nitko neće izbjeći sve stresne situacije koje nam život nosi. Ali, isto tako je činjenica da je život puno više od samog ispitivanja sebe kako smo cijelo vrijeme bez da znamo kako si stvarno pomoći.
Iako ne postoji univerzalno pravilo koje se može promijeniti na sve, unutarnji mir, kao što i sam naziv govori dolazi iz nas samih. Ovih sedam koraka može pomoći:
1. Prihvaćanje nesavršenosti
Mnogi od nas troše energiju pokušavajući sve kontrolirati, od vlastitih emocija do ponašanja drugih ljudi. Ali, prava sloboda dolazi kada shvatimo da život nikada neće biti savršen. Prihvaćanjem nesavršenosti, učimo otpustiti stres i nepotrebna očekivanja.
2. Prisutnost u sadašnjem trenutku
Često se borimo s mislima o prošlosti ili brigama o budućnosti. Mindfulness ili svjesna prisutnost u sadašnjem trenutku pomaže nam da se oslobodimo tih mentalnih tereta. Duboko disanje, meditacija ili jednostavno obraćanje pažnje na ono što radimo mogu biti moćni alati.
3. Emocionalna regulacija
Unutarnji mir ne znači potiskivanje emocija, već njihovo razumijevanje i upravljanje. Kada osjetimo tjeskobu, ljutnju ili tugu, korisno je prepoznati te emocije, dati im prostor i pronaći zdrave načine za njihovo izražavanje. Za nekog je to pisanje, razgovor ili tjelesnu aktivnost. Važno je pronaći nešto što nam pomaže u tome.
4. Oslobađanje od vanjske potvrde
Potreba da nas drugi odobravaju često vodi u stres i nesigurnost. Unutarnji mir dolazi s razvijanjem unutarnjeg kompasa i donošenjem odluka koje su u skladu s našim vrijednostima, bez stalne potrebe za validacijom izvana. Samo mi sami možemo odrediti svoju vrijednost i što prije to naučimo prije će nam biti lakše.
5. Tišina
Buka svakodnevnog života može iscrpiti. Pronalaženje trenutaka tišine kroz neke rituale, kroz jutarnju meditaciju, šetnju u prirodi ili jednostavno isključivanje tehnologije ključno je za obnavljanje unutarnje ravnoteže.
6. Njegovanje zahvalnosti
Zahvalnost nas usmjerava na ono što već imamo, umjesto na ono što nam nedostaje. Redovito prakticiranje zahvalnosti, bilo kroz vođenje dnevnika ili samo svjesno prepoznavanje dobrih stvari u životu, može nas usmjeriti prema mirnijem stanju uma. “Kako je dobro da imam dvije noge i da sad mogu žuriti na posao.”
7. Postavljanje zdravih granica
Unutarnji mir često dolazi s učenjem kako reći „ne“ kada je to potrebno. Postavljanje granica u odnosima, poslu i svakodnevnom životu pomaže nam da zaštitimo svoju energiju i izbjegnemo iscrpljenost.
