PROČITAJ

Pet dana Rima kao podsjetnik na neke važnije stvari

19. velj
a

/Piše: Anamarija Virant/

Rim – vječni grad i popularni city break u koji svi rado odlazimo. Njegov šarm, nevjerojatno bogata povijest, sve opcije koje nudi i sam talijanski “la dolce vita” način života čine ga jednim od najposebnijih gradova za doživjeti. 

Svi putevi vode u Rim. Svima je više ili manje poznat, čak i ako ga niste imali priliku posjetiti znate otprilike što nudi i što u njemu vidjeti i očekivati. Prije ovog posjeta bila sam u Rimu prije dvije godine samo na dva dana što je iz očitih razloga nedovoljno vremena za stvarno iskusiti i vidjeti grad. Bila sam s prijateljicama i samo to mi je bilo dovoljno da mi bude najbolje. Rim je bio bonus. Vidjela sam sve najvažnije stvari koje se moraju skinuti s liste, ali kad sam odlazila pratio me osjećaj da se želim vratiti i doživjeti više. Više običnog života, više ulica i više upijanja svega što grad nudi. Prije svega, pokušati doživjeti kako oni zapravo žive i što Italiju i Rim čini toliko provlačnim da se svi zaljubimo kad odemo. 

Pišem ovo svjesna da opet nisam doživjela “pravi” Rim i živote običnih ljudi koji su daleko od prekrasnih povijesnih građevina, aperitiva i carbonare. I naravno, ne mislim da je moje viđenje ovog puta nešto revolucionarno, ali ovih pet dana mi je donijelo nešto na što sam zaboravila. 

 

Bourdainovo viđenje Rima

Kad smo došli odlučili smo da želimo jesti kao lokalci, koliko je to moguće naravno. Jer kad si turist si turist koliko god sam sebe zavaravao da nisi. Prirodno gravitiramo mjestima koja izgledaju ljepše, gdje je bolja vibra i gdje ima više ljudi. Ako se krećemo oko popularnijih mjesta to neizbježno dovodi do koegzistiranja s turistima. Ipak, išli smo probati. Drugi dan boravka pogledali smo epizodu Anthony Bourdaina jer smo htjeli naći neke kao neoktrivene restorane (iz epizode koju su pogledale milijun ljudi, ali ok). Ono što je bilo najzanimljivije i najčudnije iz cijele epizode je da su sve snimke bile nekako ružne. Nije bilo koloseuma ili Fontane di Trevi. Nije bilo prekrasnih uličica koje su posvuda. Samo neke povijesne činjenice, pomalo ružnjikave trattorije, ali savršeno prenesen talijanski način života. 

 

“They actually love children in restaurants here. Unbelievable comparing to America.”

“They respect you too much here to cook you a bad meal.”

“Rome is a city where you find the most extraordinary of pleasures in the most ordinary things.”

Ostala sam malo razočarana jer nismo našli neko mjesto za večeru, ali i oduševljena koliko se doživljaj grada može razlikovati. Za to je zaslužna i činjenica da je čovjek proputovao cijeli svijet pa mu koloseum nije nužno naprivlačnija stvar na svijetu, ali svejedno sam ostala u čudu. 

Slatki doručak i aperitivo

Malo stvari me može usrećiti kao slatki doručak. Jedem ga i kad sam doma, ali često se trudim da to ne bude previše puta tjedno. Ovih 5 dana – može slatki doručak svaki dan, hvala. Može i kroasan i još nešto malo sa strane – kad smo već tu, a i imam još kave u šalici. 

Aperitivo prije ručka, aperitivo poslije ručka. Ovaj put sam zaključila da aperitivo nije samo Aperol koji je fin i super izgleda na fotkama – to je dopuštenje sebi da smiješ uživati čak i ako je utorak popodne, imaš milijun obaveza i možda ti nije najbolji dan na svijetu.

Ono što me također ugodno iznenadilo je koliko poštuju vrijeme ručka. Svi jedu u isto vrijeme i čini mi se da im taj dio dana stvarno nije otvoren izmjenama. Ručaju rano i svi restorani su puni. I glasni. To im je jako važno i ručaju uvijek i bez pogovora. Svaki put prije puta u Italiju razmišljam je li moguće da oni stvarno jedu tjesteninu svaki dan. I ovaj put sam naučila – moguće je i sasvim normalno. 

I dok se nakon ručka, već oko 14 sati restorani prazne – sve se polako priprema za aperitivo poslije posla. Taj sveti dio dana koji se ne propušta. Jako su outgoing i ne propuštaju i taj čin opuštanja i hedonizma. I dok sam se polako navikavala na dnevni ritam i predoziranje ugljikohidratima – počelo mi se sviđati kako se veliki dio dana vrti oko ugađanja sebi – i kako se to smatra poželjnim. Znam da su kod nas trosatne kave na suncu usred dana norma, ali u Rimu je to na jednom višem levelu – i dok nema kavica usred dana, ima kulture nagrađivanja za svaki dio dana koji poštuju baš svi. 

Navečer je situacija ista – gdje god smo krenuli restorani su gotovo u pravilu bili puni bez obzira na to što je bio radni tjedan. 

To što puše na svakom koraku samo ide u prilog tome koliko ne odstupaju od svog načina života i koliko ne preate trendove. Nije pohvalno, naravno, ali govori o  nekom drugom svijetu u kojem žive.

 

Moda koja potvrđuje urođeni hedonizam i zbog koje sve ovo ima smisla

Nije ništa novo da Talijani imaju stila. Ali, ovaj put sam malo više obratila pažnju na odmjerenost i eleganciju kojom odišu. Promatrala sam svaki dan i primijetila određeni uzorak koji se ponavlja. Njima je jednostavno stalo do toga kako izgledaju. Žene su ženstvene, bez pretjerano puno masculin modnih izričaja, a muškarci su se rodili za odijela i to je jednostavno tako. 

I opet, znam da je to vjerojatno samo moj dojam gdje nisam doživjela stvarni život u kojem nije sve glamurozno, ne mogu se oteti dojmu da im je stalo do života i da se trude živjeti ga punim plućima i uzimati ono najbolje što im on pruža. 

Slavljenje života

I dok sam tako pet dana živjela u nekom balončiću razmišljajući kako idilično može biti i koliko ću stvari raditi drugačije kad se vratim u Zagreb, primijetila sam još jednu stvar. Poznato je da putovanja izvlače najbolje iz nas – inspiriramo se, opušteni smo i vratimo se s nekim uvidima koje dosad nismo imali. Pa čak i kad je riječ o “samo” o Italiji. Ovaj put sam malo više razmišljala o tome i zašto je toliko teško preslikati taj osjećaj na svakodnevnicu. Ta razmišljanja poklopila su se s tim da smo baš u meki hedonizma u kojoj su svakodnevni izlasci, uživanje u tjestenini i finom vinu najnormalnija stvar. Kao da se više cijeni život i kao da svaki dan može biti poseban ako mu damo priliku. 

I iako je povratak u realnost, kao uvijek, bio težak nadam se da ću uspjeti zadržati malo tog mindseta još neko vrijeme. 

Živio slatki doručak, tjestenina i aperitivno baš svaki dan! 

 

Fotografije: privatna kolekcija

Teme